BALKAN
Komandant VRS Ratko Mladić je tokom
trajanja rata sve vrijeme bio u kontaktu sa vojnim vrhom hrvatskih snaga, tvrde
zagrebački mediji. Dodaje se da je preko Mladića dogovarana i prodaja oružja
Hrvatima u BiH
FOTO: (publlic)
Tokom cijelog rata, od 1992. godine pa
nadalje, general Ratko Mladić sastajao se s hrvatskim generalima, dogovarao prekide
vatre, isporuke oružja i nafte i zajedničku borbu protiv Bošnjaka. Dio dnevnika
Ratka Mladića objavilo je Haško tužilaštvo kako bi ga koristilo kao dokaz
protiv Jadranka Prlića, Slobodana Praljka i ostalih čelnika Herceg-Bosne kojima
se sudi u Hagu, objavio je zagrebački Jutarnji list, ne pozivajući se na izvor.
U tekstu se tvrdi da je general Mladić u
svom dnevniku ostavio bilješke sa susreta s Praljkom, Prlićem, Antom Rosom,
Milivojem Petkovićem i drugima, većinom u mađarskom Pečuhu ili Njivicama u
Crnoj Gori.
Finansijski najteži sastanak
Na jednom od sastanaka u februaru 1994.
učestvovao je hrvatski ministar finansija Jozo Martinović. On je bio ministar
finansija u Vladi Franje Gregurića od avgusta 1992. Preko Joze Martinovića išlo
je finansiranje Herceg-Bosne i nakon što je u avgustu 1992. iz Vlade prešao u
Privrednu banku. Uz Gojka Šuška i Hrvoja Šarinića on je bio potpisnik računa u
Austriji i član Upravnog odbora RH Alan preko kojeg je kupovano oružje.
U blizini Prevlake (na
slici) održavani česti sastanci
Finansijski najteži sastanak bio je onaj od
8. jula 1993. s Milivojem Petkovićem u Njivicama, u vrijeme sukoba Hrvata i
Bošnjaka. Petković je do kraja jula 1993. bio načelnik Glavnog štaba HVO-a, a
tada ga je zamijenio Praljak. Mladić je zabilježio da su u zamjenu za oružje i
“učinjene usluge” položene 1.191.246 tadašnjih njemačkih maraka i dvije
cisterne dizela.
Dogovoreno je da Hrvati 8.092.032 marke
plate u roku od sedam dana. Sav taj novac došao je, naravno, iz Hrvatske, jer
se u to vrijeme HVO finansiralo direktno iz Zagreba. Prvi sastanak koji je
Haško tužilaštvo izdvojilo je onaj od 5. septembra 1992, kad se Mladić u Pečuhu
našao s delegacijom Hrvatske i Herceg-Bosne.
Kao predstavnik Hrvatske bio je Slobodan
Praljak, koji je od juna 1992. do jula 1993. bio pomoćnik Gojka Šuška. U julu
1993. postaje zapovjednik HVO-a. Praljak od Mladića traži da srpske snage
prekinu da granatiraju Slavonski Brod. Hrvati iz Jajca Srbima će dati struju, a
oni će im zauzvrat pustiti vodu. Praljak (ako je vjerovati dnevničkim
bilješkama) predlaže Mladiću obustavu sukoba.
Podijelit ćemo Bosnu
Objašnjava mu da Hrvatima nije u interesu
rat sa Srbima, rat će prestati dogovorom Hrvata i Srba, a prava opasnost su Muslimani. “Naš cilj je
Banovina iz 1939., ako to ne postignemo, nastavljamo rat”, zapisao je Mladić
Praljkove riječi.
FOTO: Franjo Tuđman (Reuters)
On uvjerava Mladića da je sporazum Tuđmana
i Izetbegovića samo formalan, donesen na insistiranje Amerikanaca, kako bi se
dodvorili islamskom svetu. Posljednja bilješka s tog susreta su Praljkove
riječi: “Treba iseliti Hrvate iz Vojvodine”.
Na drugom sastanku, nakon pada Posavine 26.
septrembra 1992., Praljak kaže: “Na dobrom smo putu da prisilimo Aliju da
podjeli Bosnu. Mi ćemo natjerati Aliju da sjedne za sto s Bobanom i Karadžićem.
Interes nam je da Muslimani dobiju svoj kanton da bi imali gdje da se odsele”.
Na tom je sastanku dogovoreno da se održi sastanak Janka Bobetka i Božidara
Vučurevića o liniji HV-a kod Trebinja.
Društvo kod Miloševića
Iduće godine, u julu 1993., kad je već
buktio sukob s Muslimanima, Mladić je bio na sastanku kod Miloševića u Beogradu.
Milošević mu govori da ne bi trebali davati preveliku podršku Hrvatima. Na
sastanku je i Karadžić, koji kaže da trebaju pomoći Hrvatima da bi se prisilili
Muslimani na podjelu Bosne.
Ipak, Karadžić upozorava da, ako Hrvati
napadnu RSK, Srbi iz BiH moraju poslati dva korpusa da pomognu Martiću.
Milošević tumači: “Ne bih ja išao na presijecanje Muslimana na dvije
autonomije. Mi smo ih nudili Hrvatima, a Tuđman je rekao uzmite ih vi”
(The Bosnia Times, Jutarnji list)
