GEOPOLITIKA
Svi svrgnuti arapski lideri su bili predsjednici republika, dok su monarhije jedva osjetile Arapsko proljeće
FOTO: Mubarak (AP)
Državna moć u Egiptu je samo nakratko promijenila mjesto poslije pada Hosnija Mubaraka 2011. godine. Vojska je vrlo brzo smijenila islamističkog predsjednika Muhameda Morsija, a sada je na vlasti general Al Sisi. Represija je veća nego u vrijeme Mubaraka, a ekonomija je u gorem stanju.
Mnogi ovdje prave paralelu sa Gamalom Abdulom Naserom koji je također želio da se obračuna sa islamistima. Oni su sada stvarna prijetnja Egiptu, jer je Islamska država proglašena na Sinaju.
Svi arapski lideri koji su oboreni sa vlasti 2011. godine, bili su predsjednici republika. Franciski diplomata Žan Pjer Filu ih naziva “mamluk državama”, po egipatskim vojnicima robovima koji su vladali zemljom u od 13-16 vijeka. Pored Egipta Filu u ove države smješta i Alžir, Siriju i Jemen. One su sve se ugledale na nacionalističku Tursku pod Kemalom Ataturkom. U svima se vršio krvavi obračun sa manjinama.
Pod Mubarakom, Egipat je bio nešto slobodniji, prije svega iz njegove namjere da se dodvori zapadnim savjetnicima. General Sisi nema takvu zadršku. Po nekim procjenama, ustanak protiv Mubaraka su organizovali generali. Kada su ga se riješili koristili su islamiste da potisnu liberale, a zatim liberale da unište Muslimansko bratstvo.
Legitimitet svih ovih republika je baziran na dva cilja: Arapskog ujedinjenja i oslobođenja Palestine. Nijedan nije ostvaren, ali su zato na vlasti bile porodične dinastije. U Siriji hafeza al Asada je naslijedio sin Bašar, Mubarak je pripremao svog sina Gamala za nasljednika, a tuniski predsjednik Ben Ali je spremao svog zeta. Zbog toga su mnogi ove države posprdno nazivali renarhije (mješavine republike i monarhije).
Originalne arapske dinastije su prošle mnogo bolje. Prema riječima stručnjaka tajna je u stavu -“Vladam jer sam vas stvorio”. Za države arapskog zaliva ključni faktor je novac, ali in podrška Zapada.
Maroko i Jordan ne prozvode naftu, ali svoju vlast tamošnji kraljevi baziraju na religiji, tvrdeći da su potomci proroka Muhameda. Ove dvije države se razlikuju od država zaliva i što su im vladari mnogo fleksibilniji. Tokom arapskog proljeća oni su načinili neke ustupke. U Maroku je tako sljedbenik pokreta Pravda i Razvoj ( sličnog Muslimanskom bratstvu) postao i premijer.
(The Bosnia Times, Economist)
