Bježeći od siromaštva u severnom Vijetnamu, ovaj 43-godišnji zemljoradnik proveo je godine na gradilištima u Kuvajtu i Uzbekistanu prije nego što je dobio kartu za ono što mu je predstavljeno kao “obećana zemlja” – Evropa, i posao sa dobrom platom.
Život mu se jeste promijenio: ali nagore.
Ispostavilo se da je to radno mjesto u Srbiji, jednoj od najsiromašnijih država u Evropi, i to u kineskoj kompaniji koja trenutno gradi gigantsku fabriku guma u gradu Zrenjaninu, na sjeveru zemlje. Ta je fabrika postala simbol diskrepance između primamljivih obećanja o kineskim investicijama i pokatkad mračne stvarnosti.
Ovako reporter New York Times-a Andrew Higginspočinje svoj izvještaj iz Zrenjanjina, u tekstu pod naslovom “Jadni i opasni: Propalo kinesko obećanje u Srbiji”. Bivši radnik iz Vijetnama opisao je da je bio smješten u oronuloj kolibi prepunoj drugih radnika, te da su ga maltretirali kineski nadzornici, o čemu su, nakon što su aktivisti skrenuli pažnju javnosti na ovaj slučaj, pisali pojedini srpski mediji.
“Kineske investicije uključuju čeličanu u blizini glavnog grada Srbije, rudnik u Boru, a sve je to podstaklo bijes naroda. Iako se u provladinim medijima hvale kineske investicije, kod brojnih građana Srbije ovakve investicije predstavljaju sinonim za degradaciju životne sredine. Radnici su bili uplašeni da će im oduzeti pasoše i staviti ih u ‘moderno ropstvo'”, piše Higgins.
Jedan od radnika koji je preko 15 godina radio za različiti kineske kompanije u Koreji, Kuvajtu i Tajvanu, rekao je da nikada nije izdržao tako loše uslove kao na gradilištu Linglonga u Srbiji.
“Ovo je kao pakao na zemlji”, naveo je radnik, dodavši da su se uslovi unekoliko poboljšali posljednjih sedmica.
“Projekat Linglong započet je u septembru 2018. tokom sastanka populističkog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i kineskog lidera Xi Jinpinga”, piše New York Times. “Xi, koji u vrijeme kada se druge zemlje udaljavaju od Kine, u Srbiji vidio najpouzdanijeg evropskog prijatelja, imao je riječi hvale za balkansku zemlju: ‘dobar, iskren prijatelj i dobar partner’. Vučić je tada predvidio da će fabrika, koja bi u Zrenjaninu trebalo da proizvodi 130 miliona guma godišnje, kao i druga planirana ulaganja, od Srbije napraviti ‘luku za kineske investicije diljem regiona’.”
Higgins podsjeća da su, prema srpskim vlastima, kineske investicije pomogle da rast privrede bude iznad sedam posto, što je među najvišim stopama u Evropi, ali i da je golgota radnika potkopala napore Srbije da se pridruže Evropskoj uniji, posebno nakon što je Evropski parlament prošlog mjeseca zatražio istragu o vijetnamskim radnicima u Zrenjaninu i upozorio na sve jači uticaj Kine “u Srbiji i širom Zapadnog Balkana.”
New York Times navodi da je bijes javnosti zbog uništavanja životne sredine postala “najveća politička glavobolja” Aleksandra Vučića, i podsjeća da su se krajem prošle godine desetine hiljada ljudi okupile na uličnim protestima u zemlji zbog Rio Tinta.
“Demonstracije su natjerale vladu da se povuče, što rijetko čini, i 20. januara su otkazali dozvole za ovaj projekat.”
Kineske investicije u Srbiji, uključujući i one nadomak Beograda, ali i u Boru, pojačale su bijes građana.
“Uprkos hvalospjevima Pekingu u provladinim srpskim medijima, za mnoge građani Srbije sada je Kina sinonim za degradaciju životne sredine.”
No za razliku od Rio Tinta – “veoma ranjivog i zbog veza sa Australijom, zemljom koja je proterala tenisku zvijezdu Novaka Đokovića” – kineske kompanije i dalje imaju nepodijeljenu podršku predsjednika Vučića, navodi New York Times.
(TBT, Nedeljnik)