Bitcoin se prodavao po oko 5000 dolara, prijatelj mi reče da je njemu prijatelj koji se u to razumije savjetovao da uloži koliko god može jer će bitcoin sigurno rasti. Pitao me što mislim o tome. Prvo sam odgovorio da savjet ne tražim niti bih ga dao, a onda da je jedna od prvih rečenica koje pročitaš u literaturi o investiranju: kaže li ti neko da će nešto sigurno rasti, nemoj izaći iz sobe, nego trči koliko te noge nose. Ne znam što je učinio. Je li mi žao što tad nisam kupio bitcoin? Pa, volio bih sad imati 45.000 dolara, ali nije mi žao. Jednostavno, tad nije bilo uvjeta. Nisam imao novca koji mi nekoliko godina sigurno neće trebati da bih se okladio na bitcoin, o kojemu zapravo ni danas ne znam dovoljno.
Poznajem nekoliko ljudi koji su se čak i obogatili na bitcoinu ili drugim kriptovalutama, ali i nekoliko koji su, jer mora to rasti, sigurno će rasti, kupili po 60.000 i sad se pokušavaju uvjeriti da nisu kockari, nego ulagači na duge staze. U redu, neki od njih to doista i jesu. Neki dan mi je najdraža penzićka spomenula penzićku koja joj se pohvalila da je uložila tri tisuće eura u bitcoin. Ona o tome ne zna ništa, ali sin joj je sve objasnio. I kako uložiti i sve ostalo što treba. Nije pohlepna, ne želi se obogatiti, samo sebi malo pojačati penziju. Dobro joj ide. Svaki mjesec ode na bankomat, ili se to kaže kriptomat, i podigne šezdeset eura. Naravno, poželjela je više, pa je skucala još dvije hiljade, pojačat će opkladu o pojačavanju penzije.
Podrazumijeva se da su se prijateljice zainteresirale za “taj bitcoin”. Preživljavaš li s pet stotina maraka, naravno da se pitaš trebaš li i ti podići dio, ili cijelu štednju, pa svaki mjesec mirovinu pojačati s sto ili više maraka. Bogatstvo! Naglašavajući da savjet ne tražim niti bih ga dao, najdražoj sam penzićki ispričao, opet iz literature, poučnu priču o ocu nekadašnjeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, Johnu Kennethu Galbraithau. Nakon što mu je, ne spominjem zanimanje da se niko ne uvrijedi, čovjek koji o dionicama nema pojma savjetovao u što da uloži – stariji je Galbraith sve prodao. Nedugo potom uslijedio je jedan od najvećih lomova u historiji tržišta kapitala. Ili – savjet ne tražim niti bih ga dao – pitanje. Ako je tako lako, zašto svi ne bismo nešto investirali i svakog prvog u mjesecu odlazili na bankomat ili kriptomat?
(TBT, Express.hr)
