ANALITIKA
Politička uloga Ahmeda Davutoglua kao epizodnog lidera AK Partije veoma sliči na ulogu Sulejmana Tihića koji je pripremio Bakiru, sinu Alije Izetbegovića da dođe na mjesto predsjednika SDA
FOTO: Erdogan,
Albayrak (public)
Čim su završeni
posljednji vanredni izbori u Turskoj, koji su se dobro završili za AK Partiju,
odmah je u kuloarima prostrujala vijest da će Tayib Erdogan smijeniti Ahmeda
Davutoglua. I odmah se spominjalo, bolje reći preporučivalo ime Hakana Fidana,
Erdoganovog prvog obavještajca. Fanatizirani Erdoganovi simpatizeri bili su
kivni na Davutoglua što ih je bio doveo u lošu poziciju na prošlogodišnjim
majskim izborima, te su morali preživljavati tako neizvjesne vanredne izbore.
Ti Erdoganovi fanatici bili su čak i zajedljivi u komentarima kako je Davutoglu suviše mali i da se jedva vidi ispod Erdoganovog šinjela.
Eto koliko je
vremena prošlo da je Davutoglu podnio ostavku i odmah je zakazao vanredni
kongres AK Partije (22. maj) kako bi bio razriješen i dužnosti predsjednika
stranke. Mediji za sada špekuliraju sa tri imena: Binali Yildirim, Berat
Albayrak, Bekir Bozdagan. Najviše pažnje izaziva Albayrak jer se radi o
Erdoganovom zetu.
Tek poneki
analitičar ukaže na poziciju Numana Kurtulmuša, Davutogluovog zamjenika u
vladi. Ali, navodno Kurtulmuš ne stoji dobro unutar AK Partije jer mu mnogi nisu
oprostili što je kasno, tek prije dvije godine prešao u njihove redove.
Kurtulmuš je prilikom raskola u Refah partiji ostao na strani njenog osnivača
Nedžmetina Erbakana, a nakon što je ova stranka zabranjena bio je rukovodeći
čovjek Sadet partije, nasljednice Refah partije.
Ako bi se
osvrnuli na raskole koji su se desili unutar AK Partije, ili sukobe koje je
imao osobno Erdogan, onda “žrtvovanje” Davutoglua je bilo sasvim očekivan čin.
Zaista je Erdogan do sada žrtvovao sve svoje bliske saradnike, a sa nekim se
obračunao vrlo surovo. Prvo, uhapsio je i zatvorio u kućni pritvor svog prvog
predsjednika Erbakana, zbog optužbe da je pronevjerio donirani novac namijenjen
za BiH. Potom je ušao u sukob sa vojnim strukturama i u aferi “Ergenekon”
uhapsio preko 300 oficira kojima se sudilo za veleizdaju. Najpoznatiji obračun i
sukob desio se sa Fetulahom Gulenom, osnivačem vrlo moćnog džemata “Hizmet”.
Pod optužbom da su djelovali protiv interesa Turske u operaciji “parallel
state” uhapsio je najmanje 3000 ljudi, najviše policajaca.
Iako to nigdje
nije javno ocijenjeno kao politički obračun, ali Erdogan je udaljio iz javnog
političkog života i lišio ih svih funkcija dvojicu najvažnijih ljudi u AK
Partije Abdulaha Gülena i Bulenta Arindža. Prvi je čak bio premijer i
predsjednik Turske, a drugi je bio predsjednik parlamenta.
Oni koji smatraju
da je Alija Izetbegović mimo volje većine najbližih suradnika ostavio stranku
Sulejmanu Tihiću, procijenivši kako on ni medicinski ni politički nije duga
vijeka, te da kao takav neće biti teška
prepreka njegovom sinu Bakiru da osvoji prijestol, u slučaju postavljanja i
smjene Davutoglu mogu naći sličnosti između Alijine i Erdoganove kadrovske
politike. Očito je Davutoglu imao Tihićevu ulogu i to je sasvim dovoljan
argument onima koji tvrde da će na vanrednom kongresu AK Partije biti izabran
neko ko će biti samo vršilac dužnosti predsjednika stranke. A već na narednom,
redovnom kongresu AK Partije mogao bi biti izabran pravi lider stranke. Dilema
je samo da li će to biti Erdoganov zet Berta Albayrak, ili i sin Bilal! I do
tada, više je nego jasno da Erdogan drži dizgine vlasti u dvije ruke; desna je
sin Bilal, a lijeva zet Berat! Svi drugi su samo epizodisti.
(The Bosnia
Times, N. L.)
