PROFIL
Ministarka nauke
je, zapravo, naučnica (koja je, pride, i dobitnica Nobelove nagrade), ministar
demokratskih institucija je, zamislite, muslimanski izbjeglica, ministar sporta
i osoba sa invaliditetom je i paraolimpijski atleta, a ministar saobraćaja astronaut.
Jedan je gay, jedan je slijep, jedan paraplegičar, jedna od ministarki hrabro
vodi borbu protiv raka dojke. Pored Muslimana, u vladi sjedi i jedan ateista. ”Tako
izgleda Kanada,” govori Trudeau, sa vječitim osmjehom na usnama
FOTO: Trudeau
(Profimedia)
“Zašto,
kadgod sebe nazovem feministom, Twitter eksplodira?”, pita Trudeau,
ističući svoju odluku da feminizam zagovara jasno i glasno sve dok čitav svijet
ne prihvati to. Nije da nismo očekivali nešto slično od premijera čiji kabinet
čini isto onoliko žena koliko i muškaraca. A sve to uz, sada već slavno,
objašnjenje “Zato što je ovo 2015. godina”, u vrijeme kada je kabinet
formiran.
“Svi
svjetski lideri govore identičnu stvar – ‘To je baš lijepo, ali trenutno nije
izvodljivo, znaš, tako je ustrojena naša vlada ili partija’. Pa, ja imam jedno
pitanje za sve njih. Šta ste, zapravo, uradili kako biste promijenili to
ustrojstvo i izvukli sve te izvanredne žene koje mogu da budu baš onakve vođe
kakve nam trebaju?” Vatreno se drži svoje teze da je ‘feminista’ riječ koje
niko ne bi trebalo da se stidi i da će prava pobjeda doći onda kada se ljudi
češće budu izjašnjavali kao isti. ”Znate, ja imam kćerku i zaista sam ponosan
na stvari kojima uspijevam da je naučim. Ali, supruga mi je nedavno skrenula
pažnju da je još važnije da učim sina tome da poštuje žene i da, baš kao i
tata, bude feminista.”
Četrdesetčetverogodišnji
Trudeau je beskompromisan kada je o ljudskim pravima, jednakosti i
nediskriminatornosti riječ. Neumoljiv. Kanađani su ponosni na kabinet koji je
oformio, a raznolikost u mnogim domenima čitavom svijetu dala je veliki domaći
zadatak. Ne samo da tu ima petnaest žena od ukupno trideset članova vlade, već
se na čelu svakog pojedinačnog resora našao najkvalifikovaniji stručnjak za mjesto
koje mu je dato. Ministarka nauke je, zapravo, naučnica (koja je, pride, i
dobitnica Nobelove nagrade), ministar demokratskih institucija je, zamislite,
muslimanski izbjeglica, ministar sporta i osoba sa invaliditetom je i
paraolimpijski atleta, a ministar saobraćaja astronaut. Jedan je gay, jedan je
slijep, jedan paraplegičar, jedna od ministarki hrabro vodi borbu protiv raka
dojke. Pored Muslimana, u vladi sjedi i jedan ateista
”Tako izgleda
Kanada,” govori Trudeau, sa vječitim osmjehom na usnama. Iako ostavlja utisak
vickastog, nestašnog dječaka kada se, recimo, u supermen majici pojavi na
ComicCon-u, ili poljubi gay voditelja tok šoua u kome gostuje na nacionalnoj
televiziji, njegove duboko usađene, bistre oči odaju neporecivu inteligenciju i
pronicljivost.
Trudeauov otac, Pierre,
također je bio premijer u nekoliko navrata, dugi niz godina. O njemu se
govorilo kao jednoj od ključnih figura i tvoraca progresivne, moderne Kanade, a
uz to bio je i medijska senzacija i kulturna ikona. Međutim, iako potomak
velike kanadske političke dinastije, nije se činilo da je Justin bio posebno
zainteresovan da održi političko nasljeđe svoje loze. Nakon koledža, radio je
sve moguće i nemoguće – od posla snowboard instruktora do profesora matematike
u srednjoj školi. ”Sjećam se kako je uvijek pjevušio ”Pretty Fly’. Svi momci
su mislili kako je cool, a sve mi, djevojke, pozaljubljivale smo se u
njega,” govori njegova nekadašnja učenica.
Politički nosevi
nanjušili su ga tek 2000. godine na sahrani njegovog oca kada je održao dug i
potresan govor u slavu tate Pierra. Postoje, faktički, dva dijela priče o Trudeaovom
usponu i lansiranju među zvezde: ne baš sjajan imidž njegovog prethodnika, Stephena
Harpera, i činjenica da je suviše šarmantan za jednog političara.
Svi Kanađani
2015. godine doživjeli su nevjerovatno olakšanje kada je konzervativac Harper
izgubio izbore. Od 2006. sprovodio je svoju malu strahovladu u groznom,
razdorničkom maniru. Volio je da sebe smatra šampionom ”stare fele” (u
prevodu, bijelih) Kanađana. Eksploatisao je i zloupotrebljavao mnoga pitanja od
javnog značaja, poput predrasuda od muslimanskim izbjeglicama, kako bi očvrsnuo
i održao svoju poziciju moći u široko liberalnoj zemlji. Konzervativci su
godinama uspijevali da vladaju samo zahvaljujući jazu između ljevičarskih
partija. Za sve kanadske liberale, ova vladavina bila je nepodnošljiva. Kažu,
radi ilustracije, zamislite da se Bush kandidovao treći put 2008. godine, i to
sa ozbiljnim šansama za pobjedu.
Tako su Kanađani,
kada je Trudeau trijumfovao, bili i više nego radosni i uzbuđeni. Ne
bezrazložno, kako se ispostavilo. Na političkoj pozornici debitovao je ruku
punih dobre volje i, udarivši temelje jednoj novoj Kanadi, nastavio putevima
građanskih prava, poštovanja i prosperiteta.
Impresivno
spretan u rješavanju socijalnih problema, istih onih na kojima je njegov otac
insistirao, pozabavio se njima saosećajno, pažljivo i široko otvorenog uma.
Njegova vizija Kanade upravo je onakva kakvu gaje mnogi Kanađani sa jakim
nacionalnim osjećajem: otvoreni, tolerantni i progresivni svjetionik ostatku svijeta.
Ovacije je skupio
i kada je zvanično postao prvi kanadski premijer koji će prisustvovati Paradi
ponosa u Torontu. Dok je Harper brižljivo radio na ukidanju azila sirijskim
izbjeglicama i blokiranju ulaska u zemlju, Trudeau ih je srdačno pozvao i lično
ih dočekao na aerodromu, dijeleći im tople zimske jakne. Samo nekoliko
trenutaka prije nego što su Sirijci sletjeli na aerodrom Pearson u Torontu, Trudeau
se, neobavezno raskopčane košulje i razabrušene kose, mirnim, staloženim glasom
obratio osoblju i sugrađanima: “Oni večeras iz aviona izlaze kao
izbjeglice. Ali, sa ovog terminala izaći će kao državljani Kanade, sa brojevima
socijalnog osiguranja, zdravstvenim knjižicama i prilikom da postanu punopravni
Kanađani.” Zahvalio se svim osmjesima koji su ga pozdravili i objasnio
koliko će truda biti uloženo u narednim nedjeljama, mjesecima, čak godinama,
kako bi svi oni koji prođu kroz vrata aerodroma te noći imali mogućnosti da
izgrade nove, sigurne i stabilne živote za sebe i svoje porodice, usput
doprinoseći neprekidnom razvoju te srdačne i nevjerovatne zemlje.
”Ovo je nešto
što možemo da izvedemo u ovoj državi jer Kanađanina ne definišemo po boji kože,
jeziku, religiji ili mjestu iz kog dolazi, već po vrijednostima, aspiracijama,
nadama i snovima koje ne samo kanadski narod, već svi ljudi svijeta dijele. I,
način na koji ćete dočekati ove ljude noćas neće biti nešto što će samo oni
pamtiti doživotno, već i vi sami. Hvala vam što ste dio ovoga, jer je ovo
važna, velika stvar. Ne samo za Kanadu, već za čitav svijet.”
U skladu sa
svojim progresivnim idejama za svoju zemlju, aktivno se uključio i u
problematiku klimatskih promjena. Na Klimatskom samitu Ujedinjenih nacija u
Parizu, Trudeau je hrabro i samouvjereno saopštio delegatima: “Kanada se
vratila, prijatelji. Vratila se i spremna je da pomogne.”
A znate kako
kažu, istinska si legenda postao onda kada zavladaš internetom i tvoji mimovi
počnu da iskaču i iz frižidera. Šarmantni Trudeau uspio je i tu, u toj
najkrvoločnijom areni, gdje hiljade trolova, botova i hejtera danonoćno
lešinare. Počev od fotografije na kojoj drži bebu u jednoj ruci, uspješno
balansirajući (kažu, njegov party trick), do snimaka na kojima igra indijske
tradicionalne plesove i famoznog “Zato što je 2015. godina”.
Simpatije je osvojio i kada je srčano podržao legalizaciju marihuane. Plus, ima
tetovažu na lijevom ramenu i želi da ga, u biografskom filmu, glumi Meryl
Streep. Čik probajte da ga ne volite.
Trudeau je, na
kraju krajeva, savršeni premijer u doba društvenih mreža i savremenih medija.
On gotovo intuitivno sprovodi afirmativnu politiku koja se obraća enormnom
broju ljudi putem interneta. I, ako zapravo potražite viralne dokaze za to,
shvatićete da ovo ne važi za samo jednu zemlju. Trudeauov neizostavno dražesni
nastup – pristojnost, tolerancija i privlačnost – transformisao ga je u
globalnu ikonu kosmopolitskog liberalizma, posebno u kontrastu sa prljavim
igračima iz drugih krajeva svijeta. U nadmetanju Donalda Trumpa i Justuna Tridoa
za planetarnu naklonost, Trudeau pobjeđuje nokautom.
(The Bosnia
Times, Nedeljnik,Priredila Margita Milovanović )
