Šestorica švedskih sudija, tužioci, prevodioci i advokati preselili su se nakratko u Albaniju, kako bi ispitali svjedoke ubistva nekoliko hiljada pripadnika organizacije Mudžahedin el Kalk u Iranu 1989. godine. Nekadašnji mudžahedini su se prije osam godina u Albaniji skrasili poslije serije diplomatskih i pravnih vratolomija administracije mlađeg Georga Busha.
Švedska ekspedicija će se u Albaniji zadržati deset dana kako bi ispitala okolnosti koje su okruživale masakr pripadnika organizacije Mudžahedin el Kalk iz 1988. godine, tokom kojeg je navodno ubijeno nekoliko hiljada ljudi.
Očekuje se da će biti ispitano ukupno sedam svjedoka ovih događaja, navodi albanski “Ora news”.
Tokom događaja 1989. godine, Nuri je bio pomoćnik zamjenika tužioca u zatvoru u Karaju, a Ujedinjene nacije su događaje koji su se te godine dogodili nazvale zločinima protiv čovječnosti.
Suđenje je iz Švedske na desetak dana premješteno u Albaniji, jer su Amerikanci 2013. godine u okolinu Drača preselili pripadnike organizacije Mudžahedin el Kalk, koji su poslije razlaza sa iranskim vlastima ratovali na strani Iraka i režima Sadama Huseina.
Dolazak u Albaniju
Oko 3.000 Iranaca, koji su na vrhovima bajoneta iznijeli teret Islamske revolucije, u Drač su stigli kada je postalo izvjesno da iranski disidenti neće preživjeti rastući iranski uticaj u Iraku.
Najmanje 140 pripadnika te organizacije ubijeno je u bazi Ashraf u Iraku i okolini, gdje su se smjestili pošto su, poslije proterivanja iz Irana, sklopili savez sa Sadamom Huseinom i pokrenuli seriju napada na iranske snage. U tim napadima je, tokom bezmalo dve decenije, ubijeno oko 12.000 Iranaca, a pripadnici organizacije Mudžahedin el Kalk broj žrtava procenjuju na čak 50.000. Osim za terorizam, Teheran ih tereti i za otvorenu izdaju.
Od terorista do saveznika SAD
Dolaskom Amerikanaca u Irak 2003. godine, MeK se našao u prilično lošoj situaciji, jer je ta organizacija već godinama bila na listi terorističkih organizacija, a tokom američke invazije bila je označena i kao “neprijateljska”.
U zakulisnim pregovorima, Amerikanci i čelnici MeK-a postigli su dogovor o prekidu vatre, a cijela organizacija je razoružana i suštinski ostavljena zaboravu u bazi koju im je ranije dodjelio Sadam Husein.
Rastući iranski uticaj u tom dijelu Iraka rezultirao je brojnim napadima i egzekucijama pripadnika MeK-a, pa su, suočeni sa verovatnim istrebljenjem, pomoć zatražili od Amerikanaca, prije svega od neokonzervativaca, koji su u svojoj viziji budućnosti Irana, upravo ovu organizaciju vidjeli kao osnov novih vlasti.
Uprkos protivljenju tadašnje državne sekretarke Codolezza Rice, koja je bila protiv saradnje sa organizacijom koju SAD smatra terorističkom, Donald Rumsfeld i Dick Cheney su ih vidjeli kao sjajno oružje za borbu protiv Irana, pa je Rumsfeld, kako navode izvještaji iz tog vremena, izgovorio čuvenu rečenicu: “Momci prvo idu u Bagdad pa onda u Teheran”.
Bivši američki obavještajci, suštinski, ovu grupu smatraju bizarnom i brutalnom, a MeK je navodno bio i jedan od ključnih faktora u razdoru između državnog sekretara Mikea Pompea i sada već bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona. Naime, Pompeo ni po koju cijenu nije želio da administraciju vezuje sa organizacijom tek izbrisanom sa liste terorističkih organizacija.
Među lobistima koji su bili plaćeni da podržavaju Mudžahedin el Hak bili su John McCain, Rud Guliani i Newt Gingrich. Računa se da je za svoje nastupe u korist ove organizacije samo Jojn Bolton naplatio oko 180.000 dolara, od toga 40.000 za pojavljivanje na godišnjem skupu Mudžahedin el Kalka u Parizu.
Od Iraka do Drača
Poslije epizode u Iraku, Amerikanci su im potražili novo stanište, što su vlasti u Tirani, na čijem se čelu nalazio Salji Berisha, vidjele kao ozbiljnu šansu da se dodatno približe Washingtonu, pa su pristali da 300 pripadnika MeK-a naseli u toj državi. Opozicija je podržala ovakav potez, a nekoliko godina kasnije njihov broj je, u saglasnosti sa vladom Edija Rame, dostigao tri hiljade.
Priča o ovoj organizaciji je gotovo nevjerovatna. Rame uz rame sa ostatkom revolucionarnog pokreta, kao islamističko-marksistička milicija zbacili su vlasti u Iranu šaha Rezu Pahlavija, ali su se kasnije dokačili sa čelnicima islamske revolucije i postali smrtni neprijatelji.
Tokom rušenja šahovog režima, važili su za nepokolebljive borce koji ulazili u gotovo samoubilačke akcije protiv snaga sigurnosti i redovno napadali predstavništva zapadnih kompanija. Navodno, organizacija Mudžahedin el Kalk snosi odgovornost za smrt najmanje šest Amerikanaca u Iranu. Poznata je i po pjesmi u kojoj se neprestano ponavljaju “smrt i uništenje” Amerike.
Homeini ih je, odmah po povratku iz egzila, označio kao opasne, jer su okupljali regrute iz srednjeg staleža i bili prilično popularni među lokalnim intelektualcima i studentima islamistike.
Mudžahedin el Kalk je do tačke sa koje nema povratka dospio poslije serije eksplozija automobila bombi u kojima je 1981. godine stradalo više od 70 iranskih zvaničnika, uključujući tek izabranog predsjednika Irana Muhameda ali Rajala i premijera Muhameda Javada Bahonara.
Homeinijeva tajna policije je počinioca ubistva idenificirala kao pripadnika Mudžahedina el Kalka. Kontranapad pristalica vlasti u Teheranu bio je strašan, pa su preživjeli jedva uspjeli da se domognu Iraka, gdje im je utočište pružio Sadam Husein.
U narednih dvadeset godina organizirali su seriju napada na iranske vlasti, a Sadamu Huseinu su pomagali prilikom obračuna sa lokalnim rivalima.
U iračko-iranskom ratu učestvovali su na strani Iračana, zbog čega su ostali bez ozbiljne podrške u Iranu i bili osuđeni na život u egzilu.
Analitičari navode da se ova organizacija, kako su godine u egzilu prolazile pod pritiskom i prijetnji iz Teherana, polako pretvarala u sektu.
Lider organizacije, Masud Rajavi nije viđen još od 2013. godine, pa zapadne obavještajne službe zaključuju da je mrtav. U međuvremenu, ključna ličnost pokreta postala je njegova supruga Merjam Rajavi, koja je uspjela u zapadnoj Evropi i Americi dobiti podršku desničara, riješenih da kad-tad napadnu Iran.
(TBT, Blic)
