Počeci glumačkog rada Zaima Muzaferije sežu još u gimnazijske dane kada je radio kao ‘šaptač’. Kasnije se opredijelio za režiju i režirao oko osamdeset pozorišnih komada u amaterskom pozorištu u rodnom Visokom. Prvu nagradu dobio je na ‘Prvom festivalu amaterskih pozorišta BiH’ u Travniku i to za režiju predstave Dnevnik Ane Frank. Nakon toga seli se u Travnik gdje je preuzeo tamošnje amatersko pozorište.
Otamo i jedna zgoda kako su ga dobro primili Travničani: “U to vrijeme – 1959-a je bila – u Visokom sam stanovao u jednoj staroj kući, sa ocem, majkom, bratom, sestrama, oženjen, dvoje djece već tu, troje, postalo tijesno, a u Travniku mi ponudiše nakon festivala da dođem da preuzmem njihovo Amatersko pozorište, i stan u samoj zgradi pozorišta. To je bilo jako zgodno i ja ti pređem u Travnik. Bilo mi je drago, i mojoj djeci, a naročito mojoj pokojnoj Danici, ona je za godinu dana tamo stekla, da reknemo, jaranice, drugarice, prijateljice, i, nakon jedne godine u Travniku, zovu mene u Brezu, nude mi sve bolje uvjete, i financijske i stambene, a, osim toga, ja sam htio da sam bliže fakultetu, tada sam još studirao, pa vozio se, vozario, a iz Travnika je podaleko pa mi je i to bila jedna od okolnosti koja bi prevagnula u odluci da napustim Travnik, u kojem mi je bilo jako dobro. Međutim, kada smo mi spakovali sve stvari i čekali kamion, a kamion ne dolazi, čekamo, šta li je, kako li je, a ovi Travničani navale nas zaustavljati. Tu odlučimo da ostanemo još jednu sezonu u Travniku.”
Zaim Muzaferija ostvario je u 60 godina umjetničkog rada brojne zanimljive glumačke kreacije u kazališnim predstavama i stotinjak uloga u filmovima i TV serijama.
Umro je 5. novembra 2003. godine.
(TBT, Nacional)
