ANALITIKA
Ako se ne pojavi
alternativa, kapitalizam će preživjeti. Koliko god bio užasan, bez suvisle
političke alternative nikakva mu se šteta ne može nanijeti. Ono što se može
napraviti jest pripremiti alternativu, prikupiti što više ideja, iznijeti ih i
raspravljati o njima. Nemojmo imati iluzije, kapitalizam će postati samo gori
FOTO: Ali
(Agencije)
Ako se ne pojavi
alternativa, kapitalizam će preživjeti. Koliko god bio užasan, bez suvisle
političke alternative nikakva mu se šteta ne može nanijeti. Ono što se može
napraviti jest pripremiti alternativu, prikupiti što više ideja, iznijeti ih i
raspravljati o njima. Nemojmo imati iluzije, kapitalizam će postati samo gori.
Situacija na
Balkanu je daleko od idealne. U Srbiji te Bosni golem je broj ljudi bez posla,
vlada neformalna ekonomija, kriminalne organizacije imaju golem utjecaj na
političke strukture i određuju ishode događanja. Ni situacija u Hrvatskoj se
bitno ne razlikuje. Stoga mi se čini iznimno važnim da počnemo konkretno
raspravljati o tome šta su nam alternative, što bi uopće mogle biti alternative
unutar kapitalizma, što izvan kapitalizma, da pretresemo sve opcije.
Uostalom, te su
teme već jako dugo skinute s dnevnog reda i čini mi se da je bitno da ponovno
počnemo raspravu o njima.
Prvi veliki
eksperiment sa socijalizmom započet nakon revolucije 1917. neslavno je propao.
Svi smo svjesni toga da se radilo o neuspjelom eksperimentu. No, kapitalizam je
podbacio najmanje 30 puta tokom proteklih 200 godina i niko ga ne smatra
propalim projektom.
Socijalizam mi
se, uprskos svemu, čini mnogo prihvatljivijom opcijom, pod uslovom da počnemo
iznova, svjesni pogrešaka i voljni da ih ispravimo. Razgovarao sam s brojnim
ljudima i u Sarajevu i u Beogradu, koji o Titovu periodu govore kao o zlatnom
periodu. Čest je taj osjećaj, a proizlazi iz toga što su se ljudima neke stvari
podrazumijevale, imali su sigurnost na koju su mogli računati. Toga više nema.
Nisam baš siguran da većina na Balkanu i u Istočnoj Europi potpuno otpisuje taj
period. Prije mi se čini da se pamti mnogo dobrih stvari. Slažem se, nije bilo
idealno. Nedostajala je demokratska odgovornost, mogućnost javne kritike, javna
rasprava. Sve su to bile pogreške sustava. No, vjerujem da bi se to moglo
popraviti.
Regionalni
blokovi
Mogao bih sad
biti ironičan i reći da sam i ja među onima koji su profitirali raspadom
Jugoslavije. Knjige mi se izdaju u četiri zemlje, praktički na istom jeziku, i
to je smiješno. Nešto se mora učiniti ako želimo ići naprijed a ne da umjesto
toga stvaramo umjetne barijere i granice u društvu, ekonomiji i kulturi. Ne
samo na Balkanu, nego svugdje u svijetu zemlje se trebaju okrenuti stvaranju
regionalnih blokova. No, za to je potrebna i politička volja. Ne vidim drugo
rješenje. To je jedini način da društvo krene naprijed.
U slučaju Balkana
to mi se čini i kao očito rješenje – nekakva postjugoslavenska unija, konfederacija,
nazovite je kako god želite. Kad kažem ‘jugounija’, ne mislim pritom na neke
čvrste saveze, nego na konfederaciju jednakih, ravnopravnih država u kojoj se
nitko ne bi bojao stradavanja nacionalnih suvereniteta.
Političari kao
svodnici
Političari su
gotovo svugdje na Balkanu potpuno beskorisni. U Beogradu sam gostovao u jednoj
od onih vrlo popularnih i veoma glupih televizijskih emisija u kojima vam
prelijepe, krasno odjevene djevojke postavljaju beskrajno glupa pitanja. Tako
mi je voditeljica postavila pitanje: ‘Evo, sad ste došli u našu zemlju. Jeste
li se susreli s nekim od naših političkih vođa?’
Odgovorio sam
joj: ‘Slušajte, da sam želio razgovarati o kriminalu, razgovarao bih s
kriminalcima, da sam htio sklopiti neki posao, obratio bih se poslovnim
ljudima. Ne trebaju mi političari kao svodnici.’
Isprva mi se samo
nasmiješila, onda joj je doprlo do glave pa se vidno užasnula. Poslije mi je
rekla da joj niko u emisiji nije rekao takvo što.
To je moje
mišljenje o političarima na Balkanu – koliko ja shvaćam, oni se samo bogate, a
radi toga i ulaze u politiku. Jedina razlika u izmjeni različitih opcija jest u
tome da različite grupe, različite bande dolaze i bogate se. Politika se ne
mijenja, uvijek je ista i nimalo ne vodi računa o životu običnih ljudi.
(The Bosnia
Times)
