Piše: Barbara Wesel, thebosniatimes.ba
Davali su mu imena od milja, mladom Sebastianu Kurzu, koji je s 31 godinom postao austrijski kancelar. On je pokazao evropskim konzervativcima kako se pobjeđuje na izborima, kako se vodi politika na krajnjoj desnici i pritom ostaje društveno prihvatljivim.
Populizam u kombinaciji s „bečkom školom”, često na rubu, taman unutar granica dozvoljenog – činilo se kao da je to njegov posebni recept. Uz trunku službenog poticanja mržnje prema strancima i malo mržnje prema ljevici, on je i dalje bio uzoran dječak, okrunjen gotovo magičnim uspjehom među biračima.
Sada su se pojavile duboke pukotine u proizvodu visokog sjaja zvanom Sebastian Kurz. Specijalni javni tužitelj za borbu protiv korupcije optužuje ga za mito, korupciju i pronevjeru.
Ova politička prljavština također krije moguće kazneno djelo koje bi moglo ozbiljno dovesti u pitanje mit o Kurzu: kaže se da je današnji kancelar manipulirao anketama dok je bio ministar, uljepšavao rezultate anketa i sve to onda, za novac, smjestio u žuti tisak.
Dakle, kada su se u godinama njegovog nezaustavljivog uspona pojavljivali naslovi koji su opisivali Kurza kao najpopularnijeg kandidata za kancelara svih vremena, onda je to vjerojatno bio rezultat falsificiranja brojki od strane njegovih vjernih sljedbenika. A u optužbi stoji i da je cijela ta stvar financirana iz poreza. U bavljenju medijima prevladao je princip: koliko novca, toliko glazbe. Skupi oglasi državnih kompanija objavljivani su u novinama, a zauzvrat je Kurzov ured dobivao hvalospjeve.
Sada je evidentno da je sjajna zvijezda austrijske politike koristila nepoštena i zabranjena sredstva kako bi potpomogla svoj uspon. Sebastian Kurz je svoju sliku ulaštio, razvio sofisticiran sistem državne propagande, potkopao slobodu medija i voljom naroda proglasio ono što je njegova PR služba podvalila Austrijancima.
Isušite močvaru – barem malo
Onaj ko traži da se u Austriji isuši močvara korupcije, u biti od sebe radi budalu. Ekonomija „preko veze” ima dugu tradiciju u zemlji, a poslijeratnu povijest republike karakterizira beskrajan lanac skandala. Bilo je skandala u vezi s bankama, kockarnicama, građevinskim kompanijama ili nabavkom naoružanja, i uvijek se radilo o osobnom bogaćenju i sumnjivim financijskim transakcijama između politike i biznisa.
Najnoviji je takozvani skandal Ibiza, od prije dvije godine. Desničarski populistički FPÖ, kontroverzni koalicijski partner kancelara Kurza, razotkriven je kao mafijaško leglo nemorala, pa su ih glasači konačno napustili.
Beč je okružen blatom do koljena, rugaju se promatrači. No, stalno rušenje zakona i pristojnosti podriva državu i povjerenje građana u politiku.
U ovom političkom močvarnom području uvijek će ostati neke bare. Ali zar se opozicija u Austriji ne bi smjela usuditi pokušati isušiti barem neka područja sistematske korupcije? Ona na primjer traži novi medijski zakon koji bi mogao okončati lošu naviku reklamiranja koja je tijesno povezana s korupcijom. Mnogo bi se moglo postići i s bankama i javnim nabavama.
„Vrijeme je za nešto novo”
Sebastian Kurz preuzeo je dužnost 2017. uz slogan „Vrijeme je za nešto novo”. Pritom je on samo predstavljao staru korupciju u novom ruhu – ako se dokazi javnog tužilaštva pokažu kao čvrsti.
Ostavkom, on barem pokazuje određenu pristojnost – nakon što je to u početku odbijao, tonom uvrijeđene nevinosti. Doduše, on i dalje odbacuje optužbe za korupciju iznijete protiv njega.
Austriji je potrebna neka vrsta pokreta „čistih ruku” koje će štalu u Beču očistiti barem svakih par godina. Čini se da zemlja makar još uvijek ima hrabre tužitelje koji istražuju bez obzira na to o kome se radi. Oni mogu biti osnova za političku obnovu na koju već dugo čekaju mnogi građani u Austriji.
A za sljedećeg kancelara možda bi trebali izabrati ozbiljnog političara, odraslu osobu s malo manje karizme. Sebastian Kurz kao politički mađioničar potpuno je razotkriven i pokazuje se kao car koji – kad se malo bolje pogleda – na sebi nema nikakvu odjeću.
(TBT, DW)
