Nadia Nadim je 33-godišnja nogometna reprezentativka Danske rođena u Afganistanu. Ovog se ljeta vratila igrati u Sjedinjene države, u Racing Louisville, nakon što je prošle godine s PSG-om za kojeg je u 27 utakmica zabila 18 golova osvojila titulu prvaka kojom je prekinuta 14-godišnja dominacija Lyona. Za Dansku je upisala 99 nastupa i 38 golova.
Kad je imala 11 godina s majkom i četiri sestre pobjegla je od talibanske vlasti. Majka je prodala sve što su imali, platila krijumčara ljudi da ih odvede na sigurno. Dobile su lažne putovnice, i krenule. Prvo u Pakistan, zatim su preko Italije željele doći do Engleske, međutim kamion u koji su se ukrcale ih je doslovno izbacio u Danskoj. Tamo su se odmah našle u izbjegličkom kampu.
„Nije nam bilo važno što nismo u Engleskoj. Bile smo sigurne, to je ono što smo htjele“, kaže Nadia Nadim koja se prisjeća strašnih stvari koje je njena porodica prošla. „Otac je bio general u afganistanskoj vojsci i kad su došli Talibani odmah su ga ubili odsijecanjem glave. Bilo je strašno. Prije dolaska Talibana imali smo dobar život, mama i tata su činili sve da budemo sretni. Kad su došli Talibani, ženama pa i nama djevojčicama je sve zabranjeno. Nismo smjeli na ulicu bez pratnje muških, televizija je ukinuta i zabranjena, radio također“.
Dolazak u kamp u Dansku za Nadim je bio spas. „Koliko god to čudno zvučalo, bila sam sretna u kampu. Konačno smo smjeli što želimo, pa i baviti se sportom“. Slučajnost je htjela da kamp bude smješten pored nogometnog igrališta. „Čini mi se da je to bio dodir sudbine“.
Nadim je napravila sjajnu karijeru, ali ne samo nogometnu. Igrala je još, između ostalog, i za Manchester City te za New Jersey Sky Blue i Portland Thorns u Sjedinjenim državama, a s Danskom je 2017. bila druga na Europskom prvenstvu, u finalu je u porazu 4-2 od Nizozemske zabila jedan gol.
Izvan terena, Nadim je poznata kao ambasadorica Ujedinjenih naroda, dobrotvorna radnica, a njen zadnji projekt je pod okriljem organizacije KLABU (riječ koja u prijevodu sa svahilija znači „klub“) u sklopu kojega se djeci u izbjegličkim kampovima omogućava bavljenje sportom. Magazin Forbes je Nadiju Nadim 2018. godine smjestio na 20. mjesto najutjecajnijih žena u svijetu sporta.
„Kad sam vidjela povratak Talibana u Afganistan, nisam mogla vjerovati, to je bio deja vu. Ljuta sam, teroristička skupina nikako ne bi smjela imati takvu moć, doći do toga da vodi jednu državu“.
Nadim je skupa s Khalidom Popal, bivšom kapetanicom afganistanske nogometne reprezentacije i Haley Carter, bivšom članicom američkih marinaca i ujedno bivšom nogometašicom, organizirala let iz Kabula kojim je 86 afganistanskih sportaša pobjeglo pred Talibanima.
„Moja poruka svima je, nemojte zaboraviti žene u Afganistanu, one nisu učinile ništa loše. One trebaju zaštitu i podršku. Zašto bi ženama u Afganistanu trebao biti zabranjen sport ili edukacija ili slušanje glazbe? To nema veze s vjerom“, poručuje Nadim, uz dodatak: „Ja sam slika svega što Talibani ne žele vidjeti kod žena“.
(TBT)