SPECIAL
Države koje sebe smatraju vrhuncem demokratskog društva, ne
tako davno, imale su ljudske zoo vrtove
FOTO: ( Wikipedia)
Prvi poznati
‘ljudski zoološki vrt’ u Evropi otvoren je u Vatikanu u šesnaestom stoljeću.
Kardinal Hippolytus Medici sastavio je kolekciju ljudi među kojima su bili
Turci, Indijci, Maori i sl. Pisao je da je prvi u Evropi skupio na jednom
mjestu dvadesetak jezika. Iako bi se iz naše perspektive mogla naći opravdanost
ovog projekta u smislu upoznavanja drugih kultura i ljudi, čisto sumnjamo da su
‘eksponatima’ kuhali čaj, stavljali čistu posteljinu, pitali kako su im kod
kuće ili igrali šah.
Sredinom 19. stoljeća svi veći centri u Evropi su imali
ovakve izložbe. Na njima su prezentirani uglavnom crnci, zatim albino, ljudi sa
niskim rastom, raznim sindromima i sl. Generalni pokret upoznavanja sa
egzotičnim zemljama u Evropi se danas kroz udžbenike i opću kulturu predstavlja
kao ‘širenje vidika evropskih naroda prema ostalim pravcima na kompasu’. Ipak
kolonijalna eksplotacija resursa i ljudi (ljudi, naročito u Africi, tada su
smatrani resursom), robovlasnički odnos prema njima i njihovoj zemlji ili život
ljudi u ‘etnološkim parkovima’, koji su tu dovedeni bez svoje volje po pravilu
se ne pominje.
FOTO: (globalcir)
Posljednji ‘ljudski zološki vrt’ osnovan u Briselu i
postojao je do 1958.
U Briselu je u periodu nakon Drugog svjetskog rata postojao
„ljudski zoo vrt“, mjesto na kome su „civilizovani“ Evropljani držali crnu
djecu ograđenu visokom ogradom i dovodili svoju djecu da vide tu „nižu rasu“.
Praksa ljudskih zoo vrtova naročito je bila izražena na
prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada je porobljavanje i rasizam bio najviše
izražen upravo u državama koje sebe smatraju naprednim i demokratskim, i koje
svoju „demokratiju“ pokušavaju nametnuti slabijim od sebe, ne libeći se da u tu
svrhu upotrijebe i silu.
Oteti iz svojih domova na stotine urođenika, većinom
porijeklom iz Afrike, postavljani su kao „eksponati“ bijelcima.
„Često su bili izloženi u kopiji sela koje je bilo sagrađeno
u sklopu zoološkog vrta i bili su primorani da učestvuju u predstavama na
pozornicama, sve u svrhu zabave za publiku“ – piše njemački portal Spiegel
Online. Portal dalje navodi kako su mnogi „eksponati“ umrli nakon što su bili
izloženi bolestima koje su bile strane njihovim organizmima.
Nijemac Karl Hagenbek je bio među najpoznatijima „lovcima“
na „eksponate“ za ljudske zoo vrtove. On je išao na ekspedicije po stranim
zemljama, sa kojih je dovodio ljude i životinje za svoju „evropsku kolekciju“.
U svojim memoarima govorio je o svojim „poduhvatima“ sa neskrivenim ponosom:
„Bila mi je čast biti prvi čovjek u civilizovanom svijetu koji im je predstavio
druge rase.“ Zoološki vrt u Hamburgu i danas nosi njegovo ime, a na službenim
stranicama zoološkog vrta, koji je u vlasništvu njegovih potomaka, ponosno
stoji kako je Hegenbek 1875. godine osnovao velike ljudske zoo vrtove.
Na londonskom stadionu Wembley, na primjer, na Carskoj
izložbi 1925, milioni su zurili i iščuđavali se nad domorodcima dovedenim iz
kolonija. U Folies Bergère u Parizu ljudi su češće plaćali da vide Zulu-ratnike
nego plesačice. I današnji Zoološki i zabavni vrt u Parizu nekada je u svojoj
postavci imao sela za ismijavanje – prostore naseljavane Marokancima, Indijcima
ili Kinezima, koji su sjedili u tipičnim kostimima i s vremena na vrijeme
radili nešto što se smatralo tipičnim za taj narod. Umjesto: „Tata, tata,
možemo li da idemo u zoološki vrt da vidimo pelikane“, tada se moglo čuti:
„Tata, tata možemo li da odemo da vidimo Hotentote?“
Do pada interesovanja za ljudske zoo vrtove došlo je 1930.
godine, svakako ne zbog moralnih smetnji, već zato što su mase pronašle daleko
interesantniju zabavu od te – bioskop. Posljednja zavjesa je spuštena, ne tako
davne, 1958. godine u Briselu kada je zatvoren posljednji zvanični ljudski zoo
vrt.
(The Bosnia Times, Magzin plus)