Amerikanci su se povukli, zajedno sa svojim saveznicima, sa gotovo svih ratnih žarišta u svijetu. Odlazak iz Afganistana nije slučajan, niti je samo rezultat izostanka očekivanog uspjeha u širenju liberalne demokratije. Očito je na sceni ozbiljna promjena pristupa rješavanju sigurnosnih izazova u globalnom kontekstu. Demokratiju i ostale vrijednosti liberalnog društva više ne namjeravaju širiti čizmom, koja se pokazala neefikasnom.
Učinak u uspostavljanju novog svjetskog poretka je presudan
Nije teško zaključiti da je Washington shvatio da su se odnosi u svijetu promijenili, te da je na sceni već više od deceniju proces uspostave novog svjetskog poretka. Rusija, Kina, Iran, Indija, pa ni Evropa nisu sjedili skrštenih ruku. Šta više, i neki slabiji igrači su zaigrali uloge, koje su gotovo pa naslovne.
Americi, poslije neuspjeha u Afganistanu je hitno potrebna serija malih i malo većih uspjeha na globalnoj sceni, kako bi zauzela adekvatno mjesto u novoj raspodjeli uloga u Svijetu. Pregrupisavanje snaga je u toku. Fokus svjetskih igrača vraća na istočnu Evropu. Ustvari, vratio se već početkom ovog stoljeća. Kina je ozbiljno uznapredovala na novom Putu svile, Rusiju jakom čine više slabosti EU i SAD, nego njena privreda, EU je odlaskom Donalda Trumpa izgleda odustala od svog novog identiteta, a Amerikanci su se povukli, ne samo sa svih svjetskih žarišta, nego i iz svjetskih sporazuma koji su in.
Evropska unija se suočava sa unutrašnjim previranjima, odlazi Angela Merkel, a Emanule Macron je već tu. Velika Britanija se vratila sebi. Članice koje su vješto muzle i muzu EU fondove demonstriraju nedisciplinu, posebno u spoljnoj politici, a nisu zanemarivi ni otkloni od dogovorenih politika ostvarivanja ljudskih prava, sloboda i zaštite manjina. Uz to su sve listom iz istočne Evrope.
Ali vratimo se Sjedinjenim Državama, koje su ogroman vojni, vojnodiplomatski i diplomatski potencijal vratili na početne pozicije. Teško je povjerovati da će taj potencijal mirovati, naprotiv, za očekivati je da se, ne samo pod pritiskom vojno-industrijskih lobija, vrlo brzo angažuje u odbrani interesa vezanih za novi globalni poredak. Još je teže za očekivati brz i neposredan angažman u graničnim oblastima sa Rusijom, na uslovno rečeno ničijoj zemlji, poput Ukrajine, Moldavije, Gruzije, Jermenije ili Azerbejdžana. Prije toga bi se trebao postići koncenzus sa Briselom i Londonom, a neki kažu i sa Berlinom, Parizom i Ankarom. Ne treba zanemariti ni autokratske vlasti u Mađarskoj i Poljskoj na zapadnoj, odnosno u Bjelorusiji na istočnoj strani.
U svemu tome, čini se da je sređivanje stanja na zapadnom Balkanu jedina realna šansa za toliko potrebnu seriju pobjeda, ma kolike one bile. BiH, Kosovo, Sjeverna Makedonija, pa i Crna Gora su pod teškom, permanentnom ruskom političkom i kineskom ekonomskom ofanzivom, usmjerenom na onesposobljavanje zemalja zapadnog Balkana da se pridruže euroatlantskom svijetu. I Kina i Rusija svoju šansu vide u široko rasprostranjenoj korupciji.
Korupcija je sahranila napore u Afganistanu, na Balkanu moguća druga priča
Politička korupcija je prisutna u svakoj od ovih zemalja, znatan broj političara je već izlicitiran, odnosno kupljen i uključen u ostvarivanje pomenutih ruskih i kineskih ciljeva.
Činjenica da su sve ove zemlje, uključujući i Srbiju, deklarativno opredijeljene za Evropsku budućnost, može poslužiti kao polazna tačka u borbi protiv korupcije, a samim tim i za sužavanje prostora već okupiranog od strane Rusije i Kine. To je upravo ona aktivnost koja je nedostajala dvodecenijskom angažovanja Zapada u Afganistanu. Washington i Brisel bi dodatno morali na zapadnom Balkanu odustati od stabilokratije, koja ide na ruku Rusiji i Kini, te zahtijevati od potencijalnih članica EU, hrabrije iskorake ka vladavini prava i reformama sigurnosnog sektora. Insistiranje na stabilnosti, uz zanemarivanje potreba za vladavinom prava, do sada je iselilo sa ovih prostora više od milion ljudi, a ovi što su ostali osjećaju se nesigurno, ne vide perspektivu i lahka su meta korumpiranim vlastima. Ovdašnje države su zarobljene stabilokratijom. A Bosna je dodatno anestezirana krilaticom – samo da ne puca!
Sve dosadašnje, nazovimo ih, regionalne inicijative bile su iskorištene za ostanak na vlasti onih koji najviše zarađuju tapkajući u mjestu. Što je manji iskorak ka demokratiji i vladavini prava, to je veća zarada. Većina inicijativa je kreirana u metropolama izvan ovog regiona. A one koje su se rodile ovdje, na zapadnom Balkanu, teško se prihvaćaju, jer mogu biti produžetak politike koja nas je dovela u ovaj nesigurni haos. Pa mi imamo i reklamu za keks koja kaže – ista stvar, samo novo pakovanje.
No budimo ozbiljni i realni, nema uspješnih reformi ako nisu izraz stvarnih potreba, ozbiljne opredijeljenosti i koncenzusa postignutog unutar svake zemlje ponaosob. Otuda potreba, recimo u BiH, da sve proeuropske snage u zemlji utvrde barem najmanji zajednički interes, koji nas čini bližim Briselu, kao i agendu njegovog ostvarivanja. Četrnaest zahtjeva EU bi trebali biti polazna tačka, za koju bi se mogla očekivati ozbiljna podrška ne samo Bruxellesa. Za uspjeh ovog projekta nužno je promijeniti riječnik koji koriste političari, riječnik svojstven mafiji. Treba odustati od uvreda, prijetnji, i još mnogo toga. Ono od čega ne treba odustati, ni po koju cijenu, je vladavina prava i traganje za koncenzusom. A Washington je već izrazio spremnost da se nezavršeni poslovi na zapadnom Balkanu privedu kraju, i da pomogne više nego što je to činio zadeveran Afganistanom i Bliskim Istokom.
(TBT, Autor: Hamza Višća)
