„Ni u najluđim snovima nisam mislila da će me jedna špageti – večera dovesti do olimpijskog zlata“, rekla je u ponedjeljak navečer Valarie Allman, par sati nakon što je u bacanju diska osvojila prvo atletsko zlato u Tokiju za Sjedinjene države.
„Kad se malo prisjetim, bili su to najbolji špageti koje sam jela u životu. Kako sam samo zahvalna na toj večeri“.
Allman se u mlađim danima bavila plesom, i išlo joj je dobro. Proputovala je Sjedinjene države snimajući show „So you think you can dance“.
Atletičari, točnije – bacači, iz njene srednje škole u Longmomtu, Colorado, imali su jednom godišnje zabavu, „pasta party“, na koju su bili pozvani svi koji su barem jednom iskušali bilo koju bacačku disciplinu.
„Iskreno, hrana mi je bila poticaj da dođem na tu zabavu“. Allman je u to vrijeme već trenirala atletiku, ali išla je od jedne do druge discipline i nijedna joj se nije posebno svidjela. Međutim, kad je prvi puta bacila disk osjetila je određenu povezanost ove discipline sa plesom. „Ta dva i pol kruga, to je zapravo ples, poezija, balans, gracioznost, snaga“.
Nakon spomenute večere i prvog bacanja diska u životu, Allman je odlučila ostati u ovoj disciplini. Krenula je sjajno, 2014. na Svjetskom juniorskom prvenstvu bila je druga sa 56.75, međutim u sljedećim godinama nije puno napredovala. Na SP u Londonu 2017. bila je 28. sa 53.85 a na SP u Dohi 2019. bila je sedma sa 61.82. Međutim, zadnje dvije godine je “eksplodirala”.
Allman je u skliskom finalu Tokija pobijedila sa 68.98, na nedavnim američkim kvalifikacijama bacila je disk do 70.01 a njen najbolji rezultat je 70.15 iz prošle godine.
„Moji snovi su postali stvarnost. Još uvijek čekam da mi stopala dodirnu pod“, rekla je 26-godišnja Allman nakon osvajanja zlatne medalje.
(TBT)
