CIVILIZACIJA
Katolička crkva izgubila pravnu bitku nad vlasništvom džamije-katedrale u Cordobi- “vjersko posvećenje nije način sticanja imovine!”
FOTO : (public)
Poznata lokalnom stanovništvu kao Džamija- Katedrala velika džamija u Cordobi je danas jedna od najstarijih pečata koje stoje od vremena kada su muslimani vladali Andaluzijom.
Historičari vjeruju da je na ovom mjestu bio hram rimskog boga Janusa. Hram je pretvoren u crkvu invazijom Vizigota koji su osvojili Cordobu 572.
Nakon toga crkva je nadograđena u džamiju. Dekadencija koja je zavladala u arapskom društvu nekoliko stoljeća poslije je oslabila vlast, tako da odlazak sa iberijskog poluotoka je bio neminovan. Džamija je preuređena u katedralu, što je predstavljalo početak kraja vladavine arapske misli i dolazak kršćanske vladavine ovim prostorom.
FOTO: (public)
Građevina je bila pod kontrolom biskupije Cordoba, koja se prema ovom historijskom blagu odnosila kao prema katedrali. 2006 godine biskupija je ovaj historijski dragulj registrovala na sebe za 30 eura. Čime je ovaj potez prepoznat kao diktatorski, a crkvene vlasti poređene sa Francovim režimom.
2013. godine 350 000 osoba je potpisalo peticiju da građevinom upravlja lokalna vlast, a ne crkva. Kako bi se na taj način sačuvala baština i građevina preuzela iz ruku crkvenih vlasti, i njenog jednostranog gledanja na sadašnjost i prošlost.
Iako u svom temelju ima muslimanskih obilježja vjerska okupljanja zasada su rezervisana samo za nedjeljne mise, nakon što je mjesni biskup zabranio muslimanima obavljaju molitve.
Crkvene vlasti međutim, su željele uništiti i lukove koji ovoj građevini daju šarmantnost arapskog svijeta, i po kojoj je ova građevina prepoznatljiva. Ali lokalne vlasti su zaprijetile smrtnom kaznom svakom onom ko pokuša da uradi tako nešto.
FOTO: (public)
“Skrivanje muslimanske prošlosti je apsurdno” rekao je ministar turizma Rafael Rodriguez
Lokalno vijeće proglasilo je uprkos protestima crkve, da građevina ne pripada crkvi ili bilo kojoj drugoj organizaciji.
Ova građevina je dio svjetske kulturne baštine UNESCO-a „izuzetne univerzalne vrijednosti“ i ne može biti u ničijem vlasništvu.
Pravi vlasnici ove građevine „ su svi građani svijeta bez obzira na kulturu ili rasu.
(The Bosnia Times, Prevela Emina A.)