Da nisu tako nemilosrdno pokošene u svojim vrlo hrabrim istupima na društvenim mrežama, mlade bosanske pametnice poput Irme Baralije, Nejre Latić Hulusić i Ivane Marić, te da prije njih nije sličan pakao preživjela Martina Mlinarević Sopta od strane botova i režimskih kerbera, jedna od njih je imala šanse da bude vrlo ozbiljan predsjednički kandidat na narednim izborima u Bosni i Hercegovini.
UMUKLE SU BOSANSKE PAMETNICE
Jer veliki uspjeh ovako mladih Bosanki u svijetu govori da se žene vrlo inteligentno, šarmantno i hrabro znaju nositi sa modernim društvenim i političkim izazovima; da imaju prijemčiv jezik kojeg razumije mlađi svijet; da iskreno iskazuju ljubav za domovinu kao i volju da se bore za dobrobit sa svim svojim talentima kojima su obdarene, govori da je ovo moment da žena bude prvi predsjednik Bosne i Hercegovine. Navodno je to kanila biti Sebija Izetbegović, ali je odustala da bi podržala Šefik(us)a Džaferovića. Zbog onoga što je od prošlih izbora uradila sa svojim imidžem prve bošnjačke dame, može se halaliti sa takvim svojim ambicijama.
Nekako s proljeća, kako je utihla pandemija koronavirusa, stiče se dojam da su te mlade „bosanske pametnice“ utihle. Prema nekim saznanjima sve su dobile upozorenje međunarodnih organizacija poput OSCE-a ili EUFOR-a da im je život u opasnosti, a na osnovu analiza prijetnji sa drušvenih mreža. Tako da je bar bošnjački režim učinio svoje; osvetio se opoziciji za napade na famoznu Seku, liderku ženskog krila SDA.
Ovako je „ženski marš slobode“ mladih Bosanki samo rezultirao uspjehom da SDP-ova Benjamina Karić postane gradonačelnica Sarajeva. I na tome će, vjerovatno, i ostati. Uspjeh dviju tuzlanki, Nerminke Heljić i austrijske ministrice pravosuđa Alme Zadić, na međunarodnoj sceni ostat će najveći domet bosanskih pametnica.
IMUN NA OČEVE SUZE
Što se tiče muške političke scene za sada mediji špekuliraju o dvojici Denisa, Bećiroviću i Zvizdiću, kao zvijezdama narednih izbora u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Nije problem ambicija ovih ‘finćukastih’, pedantnih i namirisanih činovnika da sebe vide, sa svojim suprugama naravno, kako šetaju „crvenim tepisima“ po svjetskim metropolama, jer je to lijep san svakom mladom, punoljentom, a fakultetski obrazovanom provincijalcu, pa makar bio iz Gacka i(li) Tuzle. Problem je što se opozicija glođe oko ovakvog profila političara, što se može čitati kakve vizije države opozicioni lideri imaju i koliko i kako oni razumijevaju političku bosansko-hercegovačku zbilju.
Ključni problemi našeg društva i države, to nam bar naši mentori Amerikanci poručuju, su kriminal i korupcija. Kad se to ijedan od Denisa očitovao ili uhvatio u koštac sa nekim oblikom, makar bio i fragmentne naravi, kriminala i korupcije?! Konkretno, kad je jedan od Denisa nešto izustio kad je u pitanju slučaj ubistva Dženana Memića. Možda se Bećirović i oglašavao o ubistvu Davida Dragičevića da bi politički napakostio Miloradu Dodiku, a sigurno se oglušio o ubistvu Memića. A Denis Zvizdić je rame uz rame sa Bakirom Izetbegovićem otvarao hotele Alije Budnje u bliizini kojih se nalazi „mjesto zločina“.
Stoga je vrijeme da se govori o mogućim kandidatima profila Ifeta Ferageta, advokata porodica ubijenih mladića Memića i Dragičevića. S obzirom da je Feraget pokazao krajišku tvrdoglavost i upornost, rođeni je Banjalučanin, te da je iskazao hrabrost i fanatičnu požrtvovanost u borbi za pravdu, krajnje je vrijeme da Bosanci i Hercegovci, posebno Bošnjaci, pokušaju promišljati koliko bi bilo manje nepravde u ovoj državi ako bi jedan takav profil čovjeka sjedio u Predsjedništvu BiH.
Treba imati na umu da je Muriz Memić posjetio Bakira Izetbegovića i da je plakao u njegovom kabinetu, ali da je ovaj ostao imun na njegove suze i bezosjećajan na roditeljsku bol. Zašto se Izetbegović tako poanaša(o) uopće više nije btino i ne mora više objašnjavati javnosti. Mnogo je bitnije da je Feraget na ozbiljnom tragu počinilaca jedne od najvećih sudskih prevara radi zataškavanja ubistava sarajevskih mladića. Sudeći prema sadašnjem tempu istrage do narednih izbora bi se realno mogao okončati „slučaj Memić“ u smislu da počinioci ubistva budu privedeni i predati sudksim organima, kao i da njihovi zaštitnici budu otkriveni. Zato bi taj slučaj mogao biti dominatna politička tema o kojoj će se očitovati opozicija kao i pozicija.
Ali, ni jedni ni drugi nemaju pravo riječi. Unutar opozicije se kriju ljudi koji imaju veze sa poslijeratnim političkim ubistvima kao i unutar SDA. Takvi pojedinci su najveći kočničari reformi pravosudnih institucija i svjesno blokiraju vladavinu prava. Zato je teško vjerovati da bi ovakva opozicija podržala jednog Ferageta, a odrekla se nekog od Denisa.
(TBT, R. I.)
