GEOPOLITIKA
Za četiri dana rat u Siriji službeno će trajati pet godina od početka sukoba. Iako je broj poginulih i ranjenih u krvavom ratu praktički nemoguće odrediti, procjene se kreću od 250 000 poginulih koliko je UN procijenio u avgustu prošle godine do 470 000 poginulih
FOTO: (public)
Za četiri dana rat u Siriji službeno će trajati pet godina od početka sukoba. Iako je broj poginulih i ranjenih u krvavom ratu praktički nemoguće odrediti, procjene se kreću od 250 000 poginulih koliko je UN procijenio u avgustu prošle godine do 470 000 poginulih, što je procijenio Sirijski centar za istraživanje politika. Povrijeđenih je u svakom slučaju preko milijun, možda i dva, dok je raseljeno gotovo pola sirijske populacije, znači oko 10 i pol miliona ljudi. Od tih je više od četiri miliona napustilo državu.
Uspon ISIS-a
U trećoj godini sukoba Assadovih snaga i pobunjenika u Siriji haos u državi iskoristila je do tada malo poznata branša al Qa'ide – ISIS. Oni su 2014. godine zauzeli veliki dio sirijskog teritorija na istoku zemlje (uključujući grad Raqqu koji je postao njihova prijestolnica) i harali sjeverozapadnim Irakom gdje su zauzeli Mosul te proglasili svoj kalifat – Islamsku državu. Uskoro su postali najbrutalnija teroristička skupina u povijesti, koja se ne libi javnog mučenja i ubijanja zarobljenika, masovnih ubojstva manjina (Jazidi), uvođenja ropstva, jezivog zlostavljanja žena i napada na europskom teritoriju.
Jedan od glavnih razloga za njihov uspon, osim notorno nesposobne iračke vojske bio je i zauzetost Sirijaca međusobnim borbama, što je istok zemlje, uključujući velika naftna polja ostavilo ISIS-u nadohvat ruke.
Povratak Rusije na Bliski istok
Nakon što je SAD godinama vodio igru na Bliskom istoku, Rusija se od relativno pasivnog promatrača pretvorila u ključnog igrača u regiji. Nakon što je tokom većeg perioda sukoba svojeg saveznika Assada opskrbljivao oružjem, Putin je u rujnu prošle godine krenuo u aktivniji angažman u Siriji, obilježen jakim zračnim napadima po pobunjeničkim snagama i manjim dijelom protiv ISIS-a. Ruskim uplitanjem Assadova ratna sreća se okrenula te su njegove snage iz pat pozicije prešle u veliku ofenzivu koja je pobunjenike gotovo dovela do ruba.
Nedavno primirje (koje se ne odnosi na Al-Nusru i ISIS) sklopljeno je uglavnom zato jer Putin to želi, čime je zorno demonstrirao da se nijedna važna odluka o budućnosti regije neće donijeti bez njega.
Migrantska kriza i podjela Europe
Samo prošle godine u Europu je po procjeni Frontexa ušlo oko 1 800 000 migranata, od čega je velik dio izbjeglica iz Sirije (službeni podaci -375 000 tražitelja azila, neslužbeni i preko pola miliona) drugih ratom ugroženih područja. Ovaj ogromni priljev ljudi testirao je europsku politiku otvorenih granica, srušio Dublinsku uredbu o azilu te kod građana inicijalno izazvao val solidarnosti koji s vremenom jenjava i sve više uzmiče pred ksenofobijom i mržnjom prema migrantima i izbjeglicama.
To je rezultiralo velikim pritiskom na Angelu Merkel, koja predstavlja politiku otvorenih vrata, u Njemačkoj i cijeloj Europi (pogotovo od strane država Višegradske skupine), a države tzv. “Balkanske rute” u konačnici su zatvorile svoje granice za sve migrante i izbjeglice bez valjanih dokumenata. Ne treba ni zaboraviti strah od terorizma koji je dodatnao porastao nakon napada u Parizu koji su otvorili pitanje potencijalnog “švercanja” terorista u gomili izbjeglica.
Sirijski susjedi pod navalom izbjeglica
Većina Europljana zapravo ne shvata da je najveći dio izbjeglica iz Sirije završio u njenim susjednim državama – Turskoj, Libanu i Jordanu koji su zajedno dom za 4.4 miliona izbjeglica po nekim procjenama. Ti su ljudi sa sobom donijeli sav kapital koji su mogli ponijeti, a predstavljaju i priljev nove radne snage – ekonomski efekt njihovog dolaska u te države zapravo još nije procijenjen te se ne može reći je li većinom negativan.
No, rat u Siriji oživio je paravojne grupacije poput Hezbolaha koji se bori na strani Assada te prisilio Kurde da se još jednom bore za svoj opstanak u Siriji, što je izazvalo uzbunu u Turskoj i novu provalu nasilja između turske vojske i reaktiviranih kurdskih boraca.
Rast Irana
Iako je novi uzlet Irana više posljedica dolaska reformista na vlast i ukidanja međunarodnih sankcija, ne treba smetnuti s uma ni njihovu ulogu u ratu koji bijesni Sirijom. U Iranu je na vlasti šiitska većina, a notorna Revolucionarna garda kontrolira šiitske paravojne skupine u regiji kao što je ranije spomenuti Hezbolah u Libanonu, preko kojeg Iran jača svoju poziciju te istovremeno Assadu šalje hiljade boraca.
Tu je najveći gubitnik Saudijska Arabija čije se nekompetentno vodstvo više od godinu dana bezuspješno bori protiv šiita u susjednom Jemenu te sve više gubi uticaj u Siriji i okolnim državama, gdje su pobunjeničke sunitske grupe ili pred slomom ili uglavnom neovisne o željama Saudijaca.
(The Bosnia Times, Hina)
