U proljeće 2014. godine francuska istraživačka novinarka Anna Erelle sjedila je u svom stanu u Parizu kada je dobila poruku preko Facebooka od francuskog teroriste stacioniranog u Siriji. „Selam alejkum, sestro. Vidio sam da si gledala moj video. Postao je viralan – ludilo! Jesi li muslimanka? Što misliš o mudžahedinima?“.
Tokom proteklih godinu dana ona je istraživala i pisala o djevojkama iz zapadnoevropskih država koje se pridružuju ISIS-u, te je tražila način da se poveže s nekim od članova ISIS-a kako bi saznala kako funkcionira proces regrutiranja djevojaka i zašto te djevojke zanima islamski ekstremizam. Stvorila je lažni facebook profil na ime Mélodie da bi joj se uskoro javio Abu Bilel. Tada počinje „cat and mouse“ igra između novinarke koja glumi zainteresiranost za pridruživanje ISIS-u i teroriste koji je polako vabi, nudi joj brak i život iz snova. Sve to ona je godinu dana kasnije opisala u knjizi „In The Skin Of A Jihadist“, s time da Anna Erelle nije njeno pravo ime. Abu Bilel je proglasio fatvu zbog čega je novinarka promijenila ime.
Timur Bekmambetov, ruski redatelj kazahstanskog porijekla dohvatio se ove knjige i snimio film „Profil“ (Profile) jer se priča savršeno uklapala u žanr kojeg on naziva „Screen Life“, filmove u kojima se radnja odvija uz komunikaciju preko društvenih mreža. Prvo je krenuo u taj žanr kao producent pa je 2018. producirao dva „Screen Life“ filma i postigao ogroman finansijski uspjeh. „Unfriended“ je uz proračun od milion dolara na svjetskim kino blagajnama zaradio 65 miliona dolara dok je „Searching“ uz još manji proračun zaradio u kinima 75 miliona dolara. Za Bekmambetova ovo je film iskupljenja kojim se vraća nakon sramote od hollywoodskog remakea filma „Ben Hur“ iz 2016. godine. Njegov „Ben Hur“ proglašen je jednim od najvećih kritičarskih i financijskih katastrofa te godine a uspjeh „Screen Life“ filmova pokazao mu je pravac kojim treba ići i kao redatelj. Zato mu je ekranizacije ove knjige bila i te kako dobrodošla.
Za to je trebao privolu autorice knjige s kojom se, nakon dugog pregovaranja, našao u tajnosti u jednom pariškom hotelu i uspio je uvjeriti da će na najbolji način prenijeti njenu knjigu na filmsko platno. On je radnju filma iz Francuske prebacio u London, novinarka ne radi za printane medije već za televizijsku kuću, lažni profil stvara na ime Melody a ne Mélodie. Da bi dodatno dramatizirao cijelu priču, unio je neke promjene, pa tako novinarka zbog opsjednutošću novinarskom temom polako gubi svog zaručnika, što se u stvarnosti nije dogodilo. No, ono najvažnije pitanje jest – je li Bekmambetov uspio održati napetost filma „Profil“ koji se najvećim dijelom odvija dopisivanjem putem Facebooka i video pozivima preko Skypea i FaceTimea?
On to vrlo vješto radi. Primjerice, novinarka je nervozna kako će izgledati prvi video razgovor s teroristom, redakcija joj daje IT stručnjaka koji će joj pomagati, ali ona saznaje da je njegova majka Sirijka i brine se da će biti raskrinkana. Dok razgovara s teroristom koji je želi privesti u Siriju, gnjavi je prijateljica s pitanjima koju haljinu da odjene, dečko traži da se izjasni u koji od dva ponuđena stana će se useliti, a urednica televizijske emisije je pritišće s rokovima za predaju priloga. Ona se psihički raspada, a u normali je drži silna novinarska želja da otkrije putove i načine kojima djevojke dolaze do Sirije. Jedini problem filma, ujedno i najveći, jest pitanje kako je došlo do toga da oprezna novinarka odjednom počne pokazivati znakove razumijevanja, pa i simpatija, spram teroriste.
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Berlinu 2018. gdje je u sekciji Panorama osvojio nagradu publike, kao što je nagradu publike osvojio i koji mjesec kasnije na SXSW festivalu u Austinu. No, to nije pomoglo pa film nije imao svjetskog kino distributera. Tek u martu ove godine kompanija Focus Features odlučila je kupiti prava na svjetsku distribuciju filma te ga je brže-bolje počela prikazivati u Americi 14. maja. Film se u hrvatskim kinima počinje prikazivati 3. juna.
(TBT, Mediji)
