GEOPOLITIKA
Izrael sada nastoji da po svaku cijenu spriječi dalje zbližavanje Rusije i Irana, zbog čega nije došlo do zvaničnog pomirenja Jerusalema i Ankare, navodi izraelski analitičar Ben Kaspit
FOTO: (PUBLIC)
Uzbudljiva i fascinirajuća drama razvila se posljednjih nekoliko nedjelja oko intrige koja počinje u Jerusalemu a poletjela preko Moskve, Damaska, Bejruta, Ankare, Teherana i Kanbere. Izrael, Rusija, Turska, Australija i Iran su ključni igrači, dok Sirija i Liban imaju sporednu ulogu.
Sve je počelo otkazivanjem zvanične državne posjete Australiji izraelskog predsjednika Rivlina, koji je trebalo da posjeti tu zemlju 17. marta. Izrael i Australija uživaju blizak i topao odnos, a zvaničnici australijske vlade su bili veoma uzbuđeni zbog posjete izraelskog predsjednika, zbog čega su njemu prilagodili svoje rasporede.
FOTO: Rivlin ( AP)
Ali, iznenada se ispostavilo da je Rivlin otkazao posjetu. Razlog: u ovom trenutku, ruski predsjednik Vladimir Putin je važniji za sigurnosne interese Izraela. Naime, istovremeno s ugovaranjem posjete Australiji, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova je poslalo probne prijedloge u Kremlj, u vezi moguće posjete Rivlina Rusiji. Ali, poslije već ugovorene posjete Austrijancima, Rusi su predložili isti datum, i Rivlin je morao da odluči da li će otići u Australiju ili će ih uvrijediti zbog Rusije.
Ova dilema je bila uključena u okvir veoma osjetljivih sigurnosnih strateških interesa, koji su analizirani na posebnom sastanku predsjednika Rivlina i premijera Izraela Benjamina Netanjahua prošle nedjelje. Netanjahu je Rivlinu lično jasno stavio do znanja da nema izbora: posjeta Moskvi bio je u ovom trenutku apsolutni imperativ.
FOTO:Rivlin, Netanjahu ( AP)
Uopćeno govoreći, Netanjahu i Rivlin imaju zategnute odnose, s dugim prekidom, jer je Netanjahu pokušao da minira imenovanje Rivlina. Ali ovaj put, nacionalni interesi su premašili pitanja ega i lični antagonizam. Netanjahu je usmjerio ogromne napore da bi ubijedio Putina na štetu koja je prouzrokovala, kako je on naziva, “Osovina zla” koja uključuje Iran, sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i libanski Hezbolah. U epicentru rasprave su rakete S-300 koje su Rusi ranije obećali Iranu, ali koji još uvijek nisu stigli u Teheran.
Kuvajtski list Al Džarida je 5. Marta objavio da je Putin zaustavio slanje tih sistema, jer je Iran prekršio svoje ranije obećanje da ne daje sofisticirano rusko naoružanje Hezbolahu. Prema tom članku, Putin je odlučio da kazni Irance nakon što su Rusi od Izraela dobili obavještajne podatke koji dokazuju da Teheran nedavno Hezbolahu prebacio rakete SA-22 zemlja-vazduh. Prema istom izvještaju, ruski piloti koji krstare sirijskim nebom su nedavno prijavljivali da su bili na nišanu protuavionskih raketa sa teritorije Libana. Procjena je da su te rakete upravo one koje su proizvedene u Rusiji i date Iranu, koji ih je zatim prebacio Hezbolahu. Ispostavilo se da je na Bliskom istoku sve moguće, a da se akteri mogu naći u procjepu sistema koji su sami stvorili. To je upravo ono što se desilo sa Amerikancima jednu generaciju prije, s mudžahedinima u Afganistanu.
Smatra se da je kuvajtska novina Al-Džarida usko povezana s bliskim saradnicima Benjamina Netanjahua, i da njegov kabinet navodno povremeno koristi te kuvajtske novine da plasira informacije bez ostavljanja tragova. Mnogi u Izraelu i na Zapadu smatraju da su informacije Al-Džaride porijeklom iz izraelskih izvora, što im povećava kredibilitet. Prema ovoj teoriji, Netanjahu je od Rivlina tražio da da prednost Moskvi umjesto Kanberi, i da se sretne lice u lice sa Putinom. On je želio da Rivlinu predstavi dodatne materijale koje treba pokazati Putinu, koji naglašavaju realan rizik da bi sistemi S-300 također mogli doći do Hezbolaha, ako budu dostavljeni Iranu.
FOTO:Putin, Rohani FoNet (AP)
Istovremeno, izvori iz Ankare navode da je vrijeme za historijsko pomirenja između Izraela i Turske odavno sazrelo i da je ono bilo dogovoreno. Zašto onda ništa nije potpisano? Skoro svi moji izvori (autora Bena Kaspita, prim.prev.) u ovoj oblasti su ujedinjeni u tvrdnji: Netanjahu je taj koji povlači kočnice. Izraelski ministar odbrane Moše Jalon je već nekoliko puta u posljednjih nekoliko nedjelja osudio mogućnost pomirenja. Pretpostavlja se da je Putin ne želi da vidi približavanje odnosa između Izraela i Turske, od kada je Turska oborila ruski borbeni avion prije nekoliko mjeseci.
Tako se Izrael našao u dilemi: s jedne strane, potrebno je da okonča krizu sa Turskom i normalizira odnose između dvije države, koje su u ne tako dalekoj prošlosti imale ozbiljan vojni savez. S druge strane, Izrael također mora ubjediti Putina da se distancira od Irana i Hezbolaha u najvećoj mogućoj mjeri.
Izrael daje jasnu prednost opciji B. U ovom trenutku, Putin je za Izrael daleko važniji od turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Turski autokrata se posmatra u Jerusalemu kao izgubljen slučaj, i izraelsko-turski vojni savez neće biti obnovljen, sve dok Erdoganova stranka ostaje na vlasti. Jerusalem nema iluzija, i Netanjahu je jasno da Erdogan nastoji da upeca pomirenje sa Izraelom samo zbog njegove političke slabosti, problema sa Rusijom, prirodnog gasa Izraela i činjenice da njegov položaj u regionu nije ono što je nekad bio.
Priča o prirodnom gasu još više komplicira stvari, u svjetlu jasnih interesa Izraela da prodaje svoj gas Turskoj, i činjenice da se Rusija takmiči za isto tržište. Ali je Putin odlučno odnio prevagu po svim tačkama: put kojim je krenuo u Siriji je poboljšao status Rusije u regionu i šire, i skoro preko noći Rusija je postala uticajna svjetska sila. Ona je promijenila regionalnu realnost i preusmjerila krvavi sukob u drugom pravcu, mijenjajući Asadov položaj. Nedavno je jedan vrlo visoki izraelski vojni rekao da “čak i ako je ruski avion bude letio preko Tel Aviva, neće biti oboren.” Postoji bezbroj razloga za koordinaciju i bliskost između Izraela i Rusije, i za stratešku odluku Izraela da ne radi ništa što bi Rusi shvatili na pogrešan način.
Izrael sada vrijedno radi na jačanju odnosa sa Rusijom po skoro svaku cijenu. Više instance u Jerusalemu, uključujući i sigurnosni aparat u Tel Avivu, su optimisti. Prema visokim izraelskim izvorima, Rusi nemaju namjeru dozvoliti Iranu da postane pokrovitelj Sirije, u vezi Hezbolaha razumiju stav Izraela, i sada ponovo razmatraju svoj raketni dogovor sa Teheranom.
Rusi imaju svoje interese, i nisu posebno vezani za Hezbolah. Oni će zapaliti svijeću na oba kraja, pokušavajući da se ne upliću u krizu sa Iranom, kada sve svjetske kompanije pokušavaju da uskoče u poslove sa iranskom ekonomijom. S druge strane, oni ne žele da pomognu Iranu da stekne ogromnu moć. Izrael je u međuvremenu zauzet manevriranjem da bi postigao nekoliko značajnih dobitaka za sebe.
(The Bosnia Times, All Monitor – the Pulse of the Middle East – priredio M. Đorđević)
