Voema je dobro da se Senad Hadžifejzović nije pozvao na posljednji, predsmrtni intervju sa Alijom Izetbegovićem u svojoj odbrani nakon napada na njega od strane Bakira Izetbegovića koji ga je optužio da je snishodljiv prema nebošnjačkim političkim liderima, dok je prema njemu i ostalima kritičan i drčan.
Piše: Neždad Latić, thebosniatimes.ba
Zaista, ko god da se prisjeti tih poratnih vremena, dok su nam ratne uspomene i rane bile još vrele, ne može da ga ne gane slika Alije dok gleda kroz prozor bolničke sobe ili da ne odjekuje u ušima glas starca koji je toliko ozajifio da jedva govori: “Hvala puri, ona me je spasila.”
To bi trebale biti ratne zaluge novinara koji je postao legenda Sarajeva zbog njegovih televizijskih dnevnika. Ali, malo kojem heroju i legendi su adekvatno priznate te zasluge dok su šljam, škart i razni krimosi o kojima bi Bakir Izetbegović snimao filmove, proglašavani herojima i legendama. Ako bi se to i ostvarilo to bi bio najveći kulturološko-civilizacijski sunovrat bosanskih muslimana. Na svu sreću to Bakir Izetbegović neće realizirati jer mu je svakim danom sve bliži politički kraj!
Možda je zbog toga odlučio, dok još ima moć i dok ga brane notorni krimosi, da se osveti svima onima koji su doprinijeli njegovom skorašnjem padu. Kako se iz njegovih javnih istupa vidi glavni krivci su novinari koji „prenapuhavaju afere“ od kojih mu se raspada carstvo. Jedan od tih novinara je svakako Senad Haždifejzović. Pitanje je da li će Hadžifejzović preživjeti ovaj „rat uživo“ sa Bakirom Izetbegovićem. Bar pet-šest stvari ne ide Hadžifejzoviću na ruku. Prva stvar je da neće imati dovoljno snažnu podršku od strane opozicionih lidera zbog kojih je, između ostalog, i izavao napade režimskih snaga; botova, hodža, novinara…, na sebe. Potom neće imati ni adekvatnu podršku kolega novinara i novinarskih organizacija kojima vladaju birokratizirane patriotkinje i poltroni.
A, pošto je Hadžifejzović već imao okršaj sa vjerskom vrhuškom Islamske zajedince pa ga zbog toga ignorira reisu-l-ulema Husein Kavazović, sukob sa Izetbegovićem koji je eskalirao otvorenim napadom na press konferenciji, definitivno ga svrstava s onu stranu vjersko-patriotskih snaga koje opslužuju bošnjački režim.
Da bismo se upustili u procjene ishoda ovog sukoba trebamo se zapitati zbog čega je Izetbegović napao Hadžifejzovića. A da bismo pronašli odgovor morali bismo se vratiti nekoliko godina unazad i zamisliti medijsku scenu u Sarajevu, kad je Bakir Izetbegović još bio „samozatajni princ“ bez ikakvog interesa za javnim i političkim angažmanom. U tom periodu dominantni opozicioni mediji su bili „Dani“ i „Slobodna Bosna“, koje su uređivali Senad Pećanin i Senad Avdić. Tadašnji lider SDP-a Nijaz Durković je izjavio da su za opoziciju važnije spomenute dvije novine od samog SDP-a. Da, tako su se tada uvažavali novinari i njihovi mediji.
Ako lideri “trojke” ne misle da je Hadžifejzović korisniji za opoziciju od njih samih, u smislu da je veća prijetnja režimu, sigurno tako misli Izetbegović i zbog toga je ušao u rat s njim. Samo je pitanje zašto je to učinio baš sada, a nije odgodio na jesen, jer duga je godina pred nama do raspisivanja izbora. Kako god, njegova odluka da napadne Hadžifejzovića je znak da će ovo biti godina opasnog življenja za sve građane, a posebno za novinare na koje se namjerio Bakir Izetbegović. Preživio Hadžifejzović ili ne ovu godinu, jer svima nam je glava u torbi, on se nema šta kajati jer je napadnut na bigajri hak. Možda mu je najveća greška u karijeri bila što je bio najsnishodljviji prema Aliji Izetbegoviću dok ga je intervjuirao. Ali, halal bilo, jer svi smo mi bili pomalo slabi na Aliju!
(TBT)
