SPECIAL
Hajrudin Barbarossa ostavio je veliki trag na osmansku historiju. Još i danas slovi za jednog najvećih osmanskih ratnika koji su bili besprijekorni u svojim vještinama i organizaciji
FOTO: (wikipedia)
Khair ed Din rođen je u kasnim 1470. ili početkom 1480. godina u selu Palaiokipos na na grčkom otoku Midilli. Njegova majka Katarina bila je pravoslavka grčkog porijekla, dok se za njegovog oca Yakupa, prema različitim izvorima, smatra da je bio Turčin, Grk ili Albanac. Yakup je bio grnčar i zbog prirode svog posla morao je kupiti brodicu kako bi svoje proizvode prodavao po cijelom otoku i izvan njega. Njegovi sinovi su morali veoma rano da nauče ploviti. Kao mladi ljudi Ilyas i Aruj su preuzeli brodove od oca, dok je Khair kupio svoj brod i tako su svi počeli da rade van nadležnosti države, tada Osmanlija i Španaca.
Padom Granade je ozvaničen i službeni kraj arapske vladavine
FOTO: Torquemadea (Wikipedia)
31. decembra 1492. godine Katolički kraljevi u Granadi potpisuju proglas o protjerivanju Židova (Sefarda) iz Kraljevine Kastilije. Ferdinand II. također potpisuje drugi dokument koji se odnosi na Židove u Kraljevini Aragon. Opravdanje za tu mjeru izneseno je u dokumentu glavnog inkvizitora i ličnog ispovjednika kraljice Izabele od Kastilije, fra Tomása de Torquemade nekoliko dana ranije. Argumenti su bili isključivo vjerske prirode: mjere se poduzimaju radi očuvanja jedinstva i širenja katoličke vjere, jer prema mnogobrojnim izvještajima raznih svećenika, Židovi navodno na sve načine pokušavaju kršćane privoliti na judaizam.
Poslije pada Granade 1492. godine, maurski kralj Boabdil je pregovarao o uslovima predaje i jedan od uslova koji su prihvatili Katolički kraljevi bila je vjerska tolerancija prema muslimanima. Time im je obećano da smiju slobodno ispovijedati islam, da neće plaćati veći porez od kršćana, da kršćani koji su prihvatili islam neće biti nasilno vraćani u kršćanstvo. Na početku Katolički kraljevi poduzimaju mirnu propagandu katoličanstva, zadaću koji povjeravaju nadbiskupu Granade. Međutim, poslije jedne posjete Granadi 1499., vidjevši koliko je grad još uvijek imao muslimanske karakteristike, odlučuju konverziju povjeriti kardinalu Sisnerosu koji će upotrijebiti energičnije mjere. Nasilno pokrštavanje dovodi do ustanka muslimana 1500. godine, koji Katolički kraljevi iskorištavaju kao izgovor za još drastičnije mjere pokrštavanja.
14. februara 1502. godine na isti su način protjerani španski muslimani, tzv. moriski (Mauri). Trebali su se pokrstiti ili napustiti špansko tlo. U sljedećih sto godina Španiju je napustilo oko 272.000 ljudi koji nisu htjeli da prihvate nova pravila.
U novom carstvu ostalo je mnogo neistomišljenika koji su svoj novi život tražili preko Gibraltara. Izbjeglice u novi život svojim brodovima prevozio je Aruj. Koristeći tako šansu za većom zaradom. Među izbjeglicama Aruj je bio poznat kao „ Baba Aruj“, ali kršćanima njegovo ime je zvučalo kao „Barbarosa“, što na talijanskom znači „crvena brada“ sudbina je htjela da Aruj i Khair imaju crvene brade. Od tada ovaj nadimak će zauvijek ostati u sjećanjima zapada kao negativan predznak.
Lokalni amir Salim al Tumi ih je pozvao da dođu i oslobode svoj grad uz pomoć osmanskog carstva. Braća su porazila Špance, protjerali ih iz grada, a zatim su ubili amira.
Aruj je preuzeo vlast kao novi sultan Alžira, ali njegova pozicija nije bila sigurna: tako je prihvatio ponudu osmanskog sultana Selima I da Alžir postane dio osmanskog carstva a Aruj Beg Alžira pod kontrolom Istanbula.
Nakon što su Španci ubili Aruja 1518. njegove titule i nadimak Barbarossa preuzeo je brat Khair.
Barbarossa
1520. umire Sultan Selim, a na njegovo mjesto dolazi Sulejman koji će kasnije biti poznat kao „veličanstveni“.
Kako bi se zaštitio od Španaca, Barbarossa je ponudio Sulejmanu usluge njegove flote. Potpomognut osmanskom vlašću, Barbarosa je ubrzo pokazao sve svoje intelektualne potencijale štvorivši tako od Alžira središte osmanskog pomorstva.
Jedan od glavnih zadataka Barbarossine armije bio je zarobljavanje španskih brodova koji su se vraćali iz Amerike natovreni zlatom. Također, njegovi napadi su bili usmjereni na priobalna područja iz kojih je izvlačio plijen i ljude koje je kasnije prodavao kao robove kršćanima. 1522. Barbarosini bordovi pomogli su osmanskom carstvu da osvoje otok Rodos koji je bio uporište Templara preostalih iz doba križarskih ratova. U jesen 1529. prevezao je 70000 Maura koji su bježali iz Andaluzije od inkvizicije. U godinama koje su slijedile Barbarosa je konstantno napadao kršćane širom Mediterana, te su 1534. njegovi bordovi plovili do rijeke Tiber što je prouzrokovalo veliku paniku u Rimu. Kako bi odgovorio na sve veću prijetnju koja je dolazila od strane Barbarosse, Karlo V je imenovao poznatog admirala Andera Doria, koji je ubrzo pokazao rezultate tako što je osvojio gradove duž južne grčke obale. Barbarosa nije dugo čekao i ubrzo je odgovor došao u vidu zauzimanja mletačkih otoka.
Događaji su došli do vrhunca 1538. godine kada je papa Pavao III organizovao „svetu ligu“ koja se sastojala od papinske države, Španje, Malteških vitezova i republika Gegove i Venecije. Svi zajedno su imali flotu od 157 galija koju je predvodio Andrea Doria. s jednim jedinim ciljem da poraze Barbarossu i smanje dominaciju Osmanlija na Mediteranu.
FOTO: Prikaz bitke (public)
Nedugo zatim dvije flote su se srele kod Perveza 28. septembra. Iako nadjačan po borju galija, Barbarossa je pobijedio bez i jednog izgubljenog broda. Dok je na strani „svete lige“ potopljeno 10, zarobljeno 36 brodova i 3000 mornara, a Barbarosina flota platila je cijenu od 400 života i 800 ranjenika. Ova pobjeda osigurala je Osmanlijama prevlast nad Mediteranom sljedećih 33 godine. Nakon bitke Barbarosa je nastavio put za Istanbul gdje ga je Sulejman nagradio titulom Kapuran-i Derya ili „Velikim admiralom“ osmanske flote i beglerbegom sjeverne Afrike.
Veliki osmanski admiral povukao se u svoju palaču u Istanbulu 1545. godine nakon što je svog sina imenovao za vladara Alžira. Do kraja života diktirao je memoare koji su na kraju bili u pet svezaka. Barbarosa je umro 1546. Njegovo turbe je sagradio poznati arhitekta Sinan i nalazi se u dijelu Istanbula koji se zove Bešiktaš.
Hajrudin Barbarossa ostavio je veliki trag na osmansku historiju. Još i danas slovi za jednog najvećih osmanskih ratnika koji su bili besprijekorni u svojim vještinama i organizaciji.
FOTO: Turbe Hajrudina Barbarose (Public)
(The Bosnia Times)