INTERVJU
“Mi danas, tu gdje se nalazimo, to jeste
teško stanje, to jeste društvena agonija, ali po mome dubokom uvjerenju,
perspektive branjenja Bosne, gradnje Bosne, sređivanja prilika, borbe protiv
svih oblika izdaja ljudskosti, nisu nikada bile očitije”
FOTO: Mahmutčehajić (RSE)
Predsjednik Međunarodnog foruma Bosna Rusmir
Mahmutčehajić u povodu 1. marta, Dana nezavisnosti BiH za RSE govori o značaju
tog datuma, ali i nastavka borbe za pluralističko društvo po mjeri svih ljudi u
BiH koji je osjećaju kao svoju domovinu.
RSE: Gospodine Mahmutčehajiću, 24 godine
nakon nezavisnosti BiH, da li je ispunilo ono što su građani očekivali, odnosno
kakav je raspon između onoga što su građani željeli tražeći demokratsku,
cjelovitu i nezavisnu BiH i onoga šta su dobili?
Mahmutčehajić: Neki ljudi su očekivali da
će BiH propasti pred najzedom onih koji su smatrali da ona treba postati
gradivo za kreiranje nekih novih državnih subjektiviteta na ovom prostoru.
Naspram njih su stajali oni koji tu svoju zemlju, kao domovinu, kao naslijeđe,
kao svoje društvo, kao kulturu vole i koji su je branili. Ona je danas u stanju
da ideja razaratelja nije realizirana. Oni nastavljaju svoj pothvat
onemogućavanja, osporavanaja i ogađivanja te zemlje i svih nas u njoj koji je
branimo, a na drugoj strani postoje njeni branitelji, oni koji je vole, koji
neće nikada dopustiti da razumijevaju sebe i budućnost bez vlastite zemlje s
njenim polozima.
Prema tome, oni koji danas pitaju gdje se
nalazimo, nalazimo se na istom mjestu gdje su bosanski ljudi koji vole svoju
zemlju, koji je brane, koji su nepopustljivi u osjećanju da je to bezgranično
velika vrijednost, pluralno društvo u kojemu pojedinci i skupine mogu
realizirati svoja prava. Oni sada imaju istu zadaću – isto je braniti i
vjerovati u njenu budućnost, a i oni koji je osporavaju također su tu. Prema
tome, budućnost toga što su očekivanja i jednih i drugih će odrediti ko je od
njih moćniji, odaniji svojoj ideji. Bosanski ljudi koji brane svoje društvo,
njegovu pluralnost, kulturu i trajanje, svoju budućnost mogu osigurati čvrsto
vjerujući u to što su najveće ljudske vrijednosti. Prema tome, na njima je
njihova budućnost i u budućnosti ćemo biti tu i braniti ono što je vrijedno od
ove zemlje, tako braniti sebe, suprotstaviti se onima koji žele razoriti i uništiti.
Jednostavna poruka, jednostavna jednadžba, ali veličanstvena.
RSE: Čini se, kad već govorimo na tu temu,
da Bosnu i Hercegovinu i dalje razaraju te ideje nacionalnih država.
Antibosanska politika, reklo bi se – nikad jača nego danas. Kako se protiv toga
boriti? Čime
Mi danas, tu gdje se nalazimo, to jeste
teško stanje, to jeste društvena agonija, ali po mome dubokom uvjerenju,
perspektive branjenja Bosne, gradnje Bosne, sređivanja prilika, borbe protiv
svih oblika izdaja ljudskosti, nisu nikada bile očitije.
Mahmutčehajić: Nije, ne slažem se s Vama.
Jeste, snažna je antibosanska politika, ona je dugoga trajanja, ali nije
shvaćena. Bosanski ljudi su bili zapriječeni u tome da misle, ali ja sam duboko
uvjeren da nikada u historiji, i ta bosanska ideja, sloboda da se o njoj
govori, procesi u svijetu, procesi u Evropi, nisu bili više u prilog toj ideji,
više u prilog bosanske budućnosti. Prema tome, kada kažete ‘Kako se tome
suprotstaviti’ – razgovarati otvoreno, pred očima cijeloga svijeta o bosanskoj
ideji pluralnoga društva, suprotstaviti se svim oblicima njenog razaranja,
iznutra, izvana. I opet, govorim, tu se nema šta promijeniti. Obrazac je
jednak. Bosna – kao ideja, kao kulturna cjelovitost, kao društvena cjelovitost
– ona je samo u dvadesetom stoljeću nestajala nekoliko puta sa političke
pozornice. Potpuno nestajala. Nemojte zaboraviti da formiranjem Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca sve što je bosansko je nestalo. Potom, nakon Drugog
svjetskog rata – nema Bosne osim tehničkog srpsko-hrvatskog pitanja. Ideja
Bosne je tada bila do te mjere proskribirana, da vi, ako to niste istraživali,
teško možete shvatiti. Na Prvom osnivačkom kongresu Komunističke partije BiH
izričito je rečeno: ‘U Bosni žive samo Srbi i Hrvati, a vjerska pripadanja
nekih ljudi koji nisu nacionalno svjesni je rezultat njihove zaostalosti’.
Prema tome, mi danas, tu gdje se nalazimo,
to jeste teško stanje, to jeste društvena agonija, ali po mome dubokom
uvjerenju, perspektive branjenja Bosne, gradnje Bosne, sređivanja prilika,
borbe protiv svih oblika izdaja ljudskosti, nisu nikada bile očitije. Ništa u
svijetu više ne ide protiv Bosne – osim tog što je mi ne razumijemo. Pitanje
razumijevanja te velike bosanske ideje koja će okupiti svoje ljude, okupiti
svoje različitosti u održivi politički sistem, je nezaustavljiv proces. Na
svakom od nas je pitanje sudjelujemo li u njemu, doprinosimo li. Može to
izgledati, znate, mali glas u pomrčini, mala svjetiljka u pomrčini, ali to je
jedini odnos prema tom stanju u kome se nalazimo i prema boljoj budućnosti.
RSE: Idemo i ka evropskom putu, međutim,
čini se da već na prvim koracima imamo određene kočnice. Šta je, prema Vašem
mišljenju, glavna smetnja funkcionisanju Bosne i Hercegovine, takve o kakvoj
govorite?
Mahmutčehajić: Nedovoljna odlučnost onih
ljudi koji su odgovorni za budućnost ove zemlje. Unutar toga, vrlo čest
kukavičluk i pometenost onih koji bi bili dužni odlučno se boriti za sređivanje
unutarnjih prilika. Bosna ima sve potencijale da postane subjekt međunarodnog
poretka, regionalnog, evropskog i šireg, ali to podrazumijeva prethodno
samorazumijevanje. Vi danas, u velikom broju slučajeva neznanja, posljedičnih
pohlepa, egomanija, pometenosti, imate nesvjesno djelovanje protiv te velike
bosanske ideje, predstavljanja, štićenja i razvoja bosanske pluralnosti,
društvene pluralnosti.
Prema tome, pitanje naše budućnosti jeste
pitanje našeg integriranja u međunarodnu zajednicu, pa tako i u taj veliki
evropski pothvat, ali prva pretpostavka toga jeste ovdje javno govoriti,
odlučno govoriti o svemu. Suprotstaviti se onima koji tu ideju izdaju, koji je
nastoje zapriječiti itd. Mnogima se činilo da je u ratu, dakle fizička borba
protiv neprijatelja koji nastoje razoriti gradove, okupirati zemlju, uništiti
strukture vlasti itd, da je ona bila jednostavnija nego današnja borba za te
velike ljudske ideale. Možda su oni u pravu, međutim, zašto bi se u jednome
času borba smatrala završenom? Borba za bolju budućnost, borba za ljudskost, to
je proces koji određuje svakog od nas pojedinačno i sve nas zajedno.
RSE: Šta poručujete građanima BiH, na
cijelom njenom teritoriju kada je u pitanju 1. mart? Šta je to o čemu treba da
vode računa, zajedno sa svim kontroverzama koje ovaj datum nosi sa sobom?
Mahmutčehajić: U raspadu Jugoslavije
bosanskohercegovački ljudi su svojom voljom i odlukom da brane svoju državu su
zapravo posvjedočili jedan od najherojskijih pothvata u novijoj historiji
Evrope. Jeste to bila patnja, stradanje užasnih razmjera, ali oni sami pred tom
činjenicim i prijetnjom njihovom opstanku nisu imali drugačiji odgovor. I to je
ono što bi svaki čestiti čovjek, svaki čovjek kojem ova zemlja pripada i koji
pripada ovoj zemlji, morao i trebao smatrati velikim herojskim nasljeđem koje
treba čuvati od svih lupeža i nitkova i na njemu graditi ideju bh budućnosti
kao prostora sretnog života bosanskohercegovačkih ljudi.
(The Bosnia Times, RSE)
