Kako god se uzme i kako god ga ko doživljavao, Elmedin Dino Konaković je definitivno uozbiljio bošnjačku političku scenu. Ako njegov NiP nije baš promijenio stvari „iz temelja“, jeste promijenio odnos bošnjačkog mainstreama prema politici. Oba nova politička projekta u Sarajevu, postavljanjem Semira Efendića na čelo Stranke za BiH (S za BiH), kao i objedinjavanje većeg broja političkih subjekata, odnosno gašenje Demokratske fronte, Platforme za progres, Socijaldemokrata BiH, Građanskog saveza te nekih manjih stranaka, radi formiranja „novog političkog subjekta“, odgovor su bošnjačkog mainstreama na pojavu Konakovićevog NiP-a.
Nema nikave dileme da je Semir Efendić novi režimski projekt. Samo činjenica da je već koji dan nakon njegovog zvaničnog promoviranja u predsjednika S za BiH izrečena mu presuda po kojoj je osuđen na uvjetnu kaznu od godine dana, iskonstruirana u cilju „čišćenja“ njegove biografija te da bi ga se rasteretilo dok bude obavljao zadatak, mnogo govori. Ovo je dokaz u kojoj mjeri režim kontrolira sudstvo. Jer nikad nijedan režimski čovjek koji je skrivio saobraćajnu nesreću, čak i sa smrtnim ishodom, kao nijedan „guzonjin sin“ koji je učinio isto krivično djelo, nije odležao ni jedan dan u zatvoru. Asim Sarajlić je tako imao „saobraćajku“ koju je skrivio pod dejstvom alkohola, pa je osuđen uvjetno na deset mjeseci. Emir Hadžihafizbegović je u saobraćajnoj nesreći skrivio smrt čovjeka, pa je osuđen na četiri godine uvjetno, itd.
Za razliku od Senada Šepića, Aljoše Čampare, a posebno Dine Konakovića, koji su napustili SDA, pa je Bakir Izetbegović pustio na njih medijske kerbere i botove da ih iskompromitiraju, sa Efendićem se rastao skoro pa prijateljski. Ovim povodom se nije mogla čuti niti pročitati ni jedna ružna riječ za ovog čovjeka.
Sve to ukazuje da je on režimski projekt iza kojeg stoji jedan moćan bošnjaki klan kojeg iz sjene predvode Hasan Čengić i Haris Silajdžić. Vjerovatno je njihov cilj popuniti prazan prostor kojeg su držale pod kontrolom prograđanske stranke od Liberala Rasima Kadića, Građanske stranke Ibrahima Spahića, S za BiH Harisa Silajdžića, do DF-a Željka Komšića. Bošnjački mainstream se očito bio prepao da bi taj prostor mogao čak osvojiti Fahrudin Radončić sa svojim obnovljenim SBB-om, nakon što se definitivno distancirao od SDA.
Bude li to pošlo za rukom Efendiću da kadrovski osvježi S za BiH, u čemu će sigurno imati izdašnu finansijsku pomoć od tajkuna koje kontrolira ovaj klan, kao i dijela imama koje je ovaj klan instalirao u vrhove Islamske zajednice, nema nikave sumnje da bi čak i Haris Silajdžić mogao biti opet kandidat za člana Predsjedništva BiH. To bi mogao biti glavni „kamen spoticanja“ sa Bakirom izetbegovićem, s obzirom da je to njegova posljednja životna ambicija, ali zato će ulog za dogovore oko raspodjele vlasti biti veći.
Doduše, Silajdžić je željan osvete Izetbegoviću iz više razloga, a ključni razlog je da ga je prevario i nasamario u psoljednjoj utrci za člana Predsjedništva BiH. Naime, njih dvojica su bili dogovorili strategiju da skupa nastupe protiv Sulejmana Tihića i Fahrudina Radončića. Izetbegović je tako ubijedio Tihića da on protiv Silajdžića nema šanse, te da njemu prepusti „rizik“, a potom okrenuo leđa Silajdžiću. Silajdžić je odustao od kampanje već nakon petnaestak dana utrke ne želeći ugroziti poziciju Izetbegoviću u odnosu na Radončića. Sad je slična situacija varanja sa Denisom Zvidzićem. Sudeći prema snishodljivom odnosu Čampare prema Zvizdiću i Efendiću, tih igara u NiP-u još nisu svjesni, pa tako nesvjesno Čampara pa tako nesvjesno Čampara dezavuira Konakovića da ga mediji prisiljavaju da se izjašnjava o kandidaturi za člana Predjestnišva BiH. Zvizdić je potpuno nebitan igrač koji će kad tad biti odbačen poput Ejupa Ganića.
Skoro da je isti scenarij od Efendića pripremljen i za Željka Komšića. S obzirom da je njegova Demokratska fronta u zadnje dvije godine ulaskom u vlast sa SDA, dovedena u potpunu političku marginalizaciju, pa tako i njegova liderska harizma, veliki politički prostor kojim je nekad poput „panonskog mornara“ kormilario Zlatko Lagumdžija, poptuno je prepušten Bh. bloku kojeg predvode Nermin Nikšić i Predrag Kojović kao lideri SDP-a i Naše stranke.
Kad se saberu glasovi sa zadnjih lokalnih izbora svih stranaka koje su navedene kao dio novog političkog projekta, dobijete približno 80.000 glasova, koji s obzirom na veliku političku iscjepkanost unutar bosanskog političkog faktora, mogu biti značajan faktor 2022. godine.
Ma šta stajalo na papiru kao „politička platforma“ to će biti nebitno u odnosu na to da su lideri stranaka koje bi trebali tvoriti „novi politički subjekt“ već kompromitirani usljed kriminalnih afera. Samo Komšić se ponašao vrlo indolentno i konfomistički kad su u pitanju kriminalne afere koje razdiru režim i zbog čega su mase ogorčene i bijesne na SDA. Tako se nikad nije oglasio zbog afera „Repiratori“ ili „diplome“ koju je šef OSA-e Osman Mehmedagić Osmica stekao u Banjoj Luci, jer je navodno i njegovo supruga istu takvu diplomu stekla na Palama. Komšić osobno nije uvučen u kriminalne afere, ali ima imidž da rado bira tajkune za pajdaše poput Abdurahmana Hodžića Hodže koji slovi kao stranački sponzor DF-a.
Dok je protiv Envera Bijedića, predsjednika Socijaldemokrata BiH Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona podiglo optužnicu zbog postojanja osnovane sumnje da je kao bivši direktor Direkcije za izgradnju Tuzla počinio krivično djelo zloupotreba ovlasti u privrednom poslovanju a vezano za nedovršetak izgradnje Stambeno-poslovnog objekta 15. maj u Tuzli. Kriminal je težak oko milion KM.
Predsjednik Platforme za progres Mirsad Hadžikadić je mutan k'o voda. Za sada na njega postoje pritužbe iz dijaspore o pronevjeri džematskih sredstava.
Muhamed Fazlagić Fazla je kao pjevač zabavne muzike politički šarlatan čiji bi ideolog mogao biti Faruk Drina, i kao takav ne zaslužuje političku opservaciju.
Zašto je ovakav konglomerat političkih figura prihvatljiv bošnjačkom mainstreamu, dok su mu svi drugi izdajnici i neprijatelji nacije?! Odgovor je jednostavan; oni su poželjni jer neće insistirati na krimnalu i istragama, pa tako neće hapsiti „velike ribe“. U tome je sva postratna politička strategija za opstanak bošnjačkog režima!
(TBT, Tim za analitiku)
