Malo je kotroverznih javnih ličnosti u Sarajevu kakav je Nedžad Latić. Dok se ovih dana botovi satraše pokušavajući ga oblatiti na društvenim mrežama uz obaveznu ilustraciju svojih komentara slikom “rascopane glave” koja je nastala nakon što je napadnut od opakog kik-boksera, uporedo se dijele citati iz njegovog političkog bestselera „Sarajevski armagedon“.
Knjige već duže vrijeme nema u prodaji, a čitaoci u mailovima naprosto mole da im se na bilo koji način dostavi primjerak. Knjiga je štampana još davne 2014. godine, a proslavilo ju je jedno od ključnih poglavlja koje je zapravo portret Sebije Građević Izetbegović. Tada je famozna Seka bila obična doktorica, poznata kao jedina snaha Alije Izetbegovića. Mali broj ljudi je dotad znao njenu biografiju, posebno njeno crnogorsko porijeklo, itd.
Na osnovu citata koje čitaoci postavljaju na društvene mreže danas se može ocijeniti kako je Latić proročanski predvidio ova dramatična vremena za bosanske muslimane u kojima će glavni akter biti upravo Sebija Izetbegović. Čitaoci se pitaju živimo li Latićev „Sarajevski armagedon“!?
Postoji jedna anegdota koja objašnjava ovakve poglede i dojam čitaoca „Sarajevskog armagedona“. Par mjeseci nakon što je Latić objavio ovu knjigu sreo se sa Enverom Kazazom koji mu je kazao da je knjigu već pročitao.
„Nisi ti trebao čitati to štivo“, negodovao je Latić.
„Zašto?“, upitao ga je Kazaz.
„Zato što sa stanovišta književne kritike to nije baš uspješno književno djelo,“ bio je uobičajeno samokritičan Latić.
„Ma pusti to čovječe, ti si napisao pravo publicističko remek djelo u kojem glavni lik svaki dan igra svoju rolu tačno onako kako si je ti opisao! Ne znam da je nekom takvo nešto pošlo za rukom, čovječe!“
Postoji još jedna anegdota koja objašnjava kako Latić piše to što piše. Navodno je u jednoj polemici sa Muharemom Bazduljom u Oslobođenju Latić pogrešno ustvrdio da je Mario Vargas Ljosa, kao njegov omiljeni pisac, nobelaovac, na šta mu je Bazdulj cinično i uvredljivo spočitao kako se ne zna koristiti ni internetom da provjeri da Ljosa nije nobelovac. Polemika se nije bila ni završila, Ljosa je dobio Nobelovu nagradu.
„Ja što što pišem ili je bilo ili će biti“, likovao je kroz smijeh Latić i odlučio zaključiti polemiku.
Kako god ko gledao na Latićeve knjige, pa i na njega kao osobu uopće, niko kao on nije hrabro i direktno ukazivao na postratne društvene devijacije naše zbilje. Čitao ga neko ili ne čitao, volio ili prezirao, Sarajlije već odavno žive stvarnost njegovog „Sarajevskog armagedona“.
(TBT, A. L.)
