Od prvog trenutka kada je Japan poželeo da bude domaćin Olimpijskih igara 2020, organizatori su to predstavljali kao simbol oporavka: od decenijskih ekonomskih nedaća, od razarajućeg zemljotresa, cunamija i nuklearne katastrofe, od užasne pandemije.
Sada, kada je gotovo sasvim izvjesno da će Olimpijske igre u Tokiju početi 23. jula, sam događaj polahko postaje neka vrsta izazova, od kojeg bi Japan mogao da se godinama oporavlja.
Čitav niz zdravstvenih, ekonomskih i političkih problema skoptisao je Igre. Čak i kada su organizatori prošlog mjeseca zvanično odlučili da zabrane navijače iz inostranstva, epidemiolozi upozoravaju da bi Olimpijada mogla raširiti virus. Na hiljade sportista i drugih učesnika će se skupiti u Tokiju, iz više od dvije stotine zemalja, u trenutku kada je većina Japanca i dalje nevakcinisana.
Finansijske opasnosti su takođe značajne – budžet za Igre narastao je do nevjerovatnih 15,4 milijarde dolara, za tri milijarde više samo tokom prošle godine, doprinjevši tako dugoročnim sumnjama da li se domaćinstvo Igrama uopće isplati. A organizacioni komitet je u svojevrsnom haosu: i predsjednik i kreativni direktor nedavno su morali da pod pritiskom javnosti podnijeti ostavke, nakon nedoličnih seksističkih komentara.
Vlada Japana suprotstavila se, tako, željama javnosti. Skoro 80 odsto Japanca kaže, prema istraživanjima, da Igre treba ponovo da budu odložene, ili čak potpuno otkazane.
Prema riječima organizatora, ovogodišnje Igre predstavljaju neku vrstu moralnog imperativa. Predsjednik organizacionog komiteta Seiko Hashimoto nedavno je nabrajao “značajne izazove” s kojima se suočava svijet i odgovornost olimpijskog pokreta da “stvori zaostavštinu za buduće društvo”.
Kakav god da bude ishod Igara ovog ljeta, one će imati dalekosežne posljedice za čitav pokret, koji je decenijama unazad stajao na temeljima idealiziranih priča o inspiraciji i građanskom ponosu, kako bi se opravdali ogromni troškovi i zahtjevi gradova domaćina.
“Kada kažu ‘pet krugova’ ili kada se pojave sa olimpijskim simbolima, misle da nam mogu naređivati, misle da im je sve dozvoljeno”, kaže Satoko Itani, profesorka sporta, roda i seksualnosti na Univerzitetu Kansai.
“Ovo bi mogla biti prijelomna tačka za organizatore”, navodi profesorka Itani. “Nažalost, mislim da oni to nisu baš shvatili.”
Japan ima sve manje nade da će ulaganja biti vraćena, posebno nakon što je komitet odlučio da ne dozvoli posjetioce iz inostranstva. Bez ovih turista, teško da će zaradu ostvariti hoteli, restorani ili druge turističke atrakcije.
Organizatori kažu da je najvažnija sigurnost, i da će potrošiti najmanje 900 miliona dolara za mjere za spriječavanje koronavirusa. Prethodnih sedmica su posmatrali kako je sve funkcioniralo na drugim velikim sportskim događajima, kao što su Australijen open i turniri u koledž košarci u Americi, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.
Japan želi da Igre budu simbol trijumfa nad cunamijem iz 2011. i nuklearnom katastrofom u Fukushimi, odakle je krenula baklja 25. marta. Ipak, ni to se ne sviđa mnogima. Kritičari kažu da još nije završeno čišćenje elektrane Fukushima Daiichi, gdje su se prije jedne decenije istopila tri reaktora.
“Vrlo se protivim korištenju izraza ‘oporavak'”, kaže Ajumi Ida (36), ekspertkinja za PR. “Treba da nas je sramota od toga šta ćemo pokazati svijetu.”
(TBT, NYT)
