Piše: Ekrem Avdić, thebosniatimes.ba
„Moderno doba počinje onda kada se sve „više sile“ i mitologije odbace kao dnevna politika i prebace u kulturu sjećanja, kad se religija povlači u svijet privatnosti, a sve složenije društvo integrira na najširoj osnovi sa vladavinom prava, slobodama i pravima jednakopravnih građana. Sami možete zaključiti koliko smo danas daleko od takvih ciljeva i ideala“- kaže prof.dr. Vesna Pešić opisujući stanje u srbijanskom društvu i dodaje: “Zgrožena sam koliko je vlast organizovano i tendenciozno doprinosila našem zaglupljivanju i primitivizaciji. Namjerno su to radili misleći da je količina našeg zaglupljivanja dobra za održavanje korumpirane i kriminalizovane vlasti!“.
Opisani dio stanja društva u diktaturi režima jednopartijske vlasti u Srbiji, dakle, u društvu gdje nema mjesta za druga i drugačija mišljenja, jesu sasvim nalik na već viđene diktature nacionalsocijalizma od njemačkog, sovjetskog, pa do Miloševićevog i sada Vučićevog. U izgradnji takve vlasti primarna je uloga propagande čiji je cilj“ duhovno uticanje na naciju“ pri čemu je neophodan „gleichaltung“, to jest „kontinuirano upodobljavanje medija na istu liniju“, kao što su radio, Tv Hepy, Pink, desetak tabloida itd. Zadatak te propagande je „prožimanje cijelog naroda nacionalsocijalističkim pogledom na svijet“. Time se, istovremeno, ostvaruje kulturna volja vođe“. Zbog toga je neophodan medijski „agresivan nastup, onečovječenje svakog političkog protivnika, naroda, religija i njihovo pretvaranje u neprijatelje“, kao što su Đilas,Tepićka, Vuk Jeremić, kao što su Albanci, Crnogorci, Hrvati i Bošnjaci, kao što su islam i katoličanstvo. “Propaganda mora biti narodnjačka i da svoj intelektualni nivo prilagodi sposobnosti shvatanja najograničenijih ljudi među onima kojima se obraća“. Njen „zadatak nije da bude inteligentna, već da bude uspješna“. Upravo je „umjetnost propagande da ona, razumijevajući svijet emotivnih predodžbi, velike mase, u psihološki ispravnom obliku, nađe put do pažnje i dalje, do srca široke mase“.
Laži i obmane o Srebrenici, tvrdnja da Srbija nije sudjelovala u ratu iako ima 300 hiljada ratnih veterana, proizvodnja neprijatelja i njihova satanizacija je radni zadatak Vučićevih medija i „analitičara“. Jer, oni „nemaju čast, a poslušnost je njihova čast“! Također, oni „nemaju svijest, jer vođa je njihova svijest“!
Kako je unutrašnja politika odraz vanjske politike jedne države, to je stvaranje životnog prostora (Lebensrauma) sasvim prioritet vanjske politike. Tako se „Velika Srbija“ sada naziva „Srpski svet“. Srbi u Crnoj Gori, BiH, Kosovu, Hrvatskoj i Makedoniji su, kao nekoć Sudetski Nijemci, sredstvo manipulacije vanjske politike Srbije. Pod motom borbe za nacionalna, kulturna i religijska prava Srba ulažu se ogromna finansijska i materijalna sredstva, obavještajni aparat i Srpska pravoslavna crkva na destabilizaciju društava susjednih zemalja. Početni rezultat politike „Srpskog sveta“, uz aktivno učešće SPC, u akciji opštih izbora u Crnoj Gori je na lokalnim izborima u Nikšiću doživio pravi slom. Naime, „Srpski svet“ je očekivao totalni krah DPS Mila Đukanovića, a on je sa 44 posto glasova postigao veći uspjeh nego na opštim. Pročetnički DF Andrije Mandića je zabilježio pad od 10 posto. Očito, Crnogorci su shvatili, da 20 posto Srba koji smatraju da im je glavni grad Beograd ne mogu vladati Crnom gorom.
Bilo bi previše očekivati od probosanskih snaga da na vrijeme analiziraju vanjsku politiku srbijanskog vođe koja je sada fokusirana na BiH. Boga molim da pogledaju godinu unaprijed i da pokažu kako mogu baciti dalje od dva metra.
(TBT)
