Opće nezadovoljstvo iskazano na društvenim mrežama zbog jučerašnjeg performansa Aleksandra Vučića u vezi sa vakcinama koje je donirao Federaciji BiH, najviše je usmjereno prema SDA i Bakiru Izetbegoviću. Očekivano. Jer su Željko Komšić i pogotovo Šefik Džaferović koji su k'o jehudije na sarajevskom aerodromu skrušeno dočekali Vučića s paketom vakcina koji ne vrijedi ni pola službenog automobila kakvog kantonalnog ministra, obojica pod Izetbegovićevom političkom kapom.
Lider SDA pokušao je amortizirati stvar pred nadolazeći gnjev ljudi koji su se s pravom osjetili poniženima, ali i opozicije koja ga u posljednje vrijeme svaki božiji dan raskiva po medijima. On je, naime, gurnuo na jedan bočni front prijateljicu svoje supruge Sebije I., to jeste ministricu vanjskih poslova Biseru Turković da pljune u lice Vučiću i obezvrijedi indijske vakcine za siromašne, a na drugi front u samu vatru pustio je “čuvara stolice” Džaferovića da zajedno s Komšićem u toj vatri vučićevskih dobro osmišljenih predstava za “srpski svet” izgori.
HISTORIJSKA PRILIKA ZA OPOZICIJU
I dok je “lider Balkana” i “humanitarac Evrope” Vučić u avionu jeo sarajevske ćevape s okusom pobjede, Džaferović se na putu prema Predsjedništvu slomio. Kažu da je zapomagao da mu je dosta svega. I Bisere, i Asima, i Fadila, i afera, i predsjedništva. Sarajevski portali su se raspisali o navodnoj svađi preko telefona Džaferovića i Izetbegovića koji je cijelo vrijeme pokušavao smiriti situaciju koju je sam zakuhao priznavši da ne zna više ni kud udara od općeg haosa i rasula koji su u SDA zavladali.
Zaista, i bez varnica i teških optužbi za nepotizam koje su na granici raskola na relaciji Džaferović-Turković, lider SDA imao je pune ruke posla na smirivanju sukoba među interesnim klanovima i nezadovoljnicima koji prijete sunovratu stranke od kojeg se nikada ne bi oporavila. Od sudskih procesa važnim funkcionerima, preko afera koje su ih jedna za drugom snašle, pa do gubitka gotovo svih poluga vlasti u Sarajevu i drugim urbanim sredinama, baš sve na ruku ide opoziciji kojoj se kao nikad do sad smiješi historijska prilika za smaknuće SDA.
Možda je vrh ledenog brijega, koliko god se Izetbegović pravio da ga ne vidi, nedavni odlazak Aljoše Čampare u politički projekt koji po broju simpatizera već sada puše SDA za vratom. Ne zbog same agilnosti Čampare kao visprenog borca u političkoj areni, već zbog činjenice koje je iskusni Izetbegović itekako svjestan, da je Denis Zvizdić kao najviđeniji kadrovik SDA samo prividno povukao ručnu i da je svoje napuštanje SDA ostavio za vruće ljeto 2022. kada bude mogao nanijeti najviše štete i unijeti najviše nemira u Izetbegovićev sve malobrojniji tabor.
NOVALIĆ NA ODSTRELU
U pokušajima da popravi što se popraviti može, Izetbegović poseže za traženjem dobro zasluženih protuusluga od odanog partnera i političkog burazera Dragana Čovića u vidu rekonstrukcije Vlade Federacije kako bi se iz nje izbacio Aljoša Čampara, kako bi se popunila upražnjena mjesta ministrima SDA i kako bi se prije svega, vjerovali ili ne, promijenio premijer te vlade.
Fadil Novalić neće biti zamijenjen zbog optužnice i sudskog procesa kojima je podvrgnut jer to nije Izetbegovićeva praksa nikada bila, već uvijek hvaljeni i štićeni premijer bi trebao dobiti nogu zbog sasvim drugih i neočekivanih razloga. Prema informacijama od aktera iz samog vrha SDA tinjajući sukob na relaciji Novalić-Izetbegovići eksplodirao je poput bombe.
Bez ustezanja u krugovima svojih “namjenskih industrijalaca”, Novalić okrivljuje Izetbegoviće da su ga pustili niz vodu te da su svojim utjecajem u pravosuđu sve optužnice za Osmana Mehmedagića Osmicu blokirali, a da su njega ostavili na cjedilu izloženog linču naroda i dugogodišnjim sudskim procesima. Na telefonske pozive Izetbegovića nije htio odgovarati čime je sebi svjesno zapečatio mučnu političku karijeru. Na jednu od najmoćnijih funkcija u državi, fotelju premijera Federacije oko su bacile mnoge junoše SDA, a najbolje izglede da se u nju zavali ima novi miljenik porodice Izetbegović, arhitekta i od strane opozicije prozvan kao “novi bot” Faruk Kapidžić.
Pred Izetbegovićem koji za nekoliko mjeseci puni 65 godina što je simboličan znak kraja jednog radnog vijeka, je zaista težak period turbulencija unutar SDA, a uz to za svoje najljuće političke oponente ima generaciju mladih, energičnih političara poput Elmedina Konakovića i brojnih drugih glasnih kritizera kojih je sve više i više.
BOŠNJACI OSTAVLJENI BEZ VAKCINA
U vremenu pandemije u kojem je Bosna, a posebno bošnjački narod kojim SDA suvereno vlada više od dvadeset godina, ostavljeni bez vakcina da čekaju hoće li se i kada probuditi uspavani džuturumi, razni genjci, džaferovići i softići, i ponuditi ijednu suvislu akciju, Izetbegoviću sve okolnosti, čak i one na koje nije objektivno utjecao, ne idu na ruku.
Na koncu, ni sa jedinim saveznikom izvan BiH na kojeg je Izetbegović mogao do sad računati, predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom više ne cvjetaju ruže. Zbog mešetarenja, uzimanja talova SDA-ovih funkcionera i blokiranja projekata koje su Turci pokušavali realizirati u BiH, Erdogan je konačno progledao, vidio s kim ima posla i rekao dosta. Iako, prema procentu vakciniranog stanovništva, Turska je među top pet zemalja u svijetu, Izetbegoviću nije pružena prilika da se okiti perjem zasluga za donaciju barem simboličnog broja vakcina za Bošnjake koji su ostavljeni Erdoganu u emanet.
Možda Izetbegović nakon što za simpatizere SDA populistički uzvikne usred Beograda “jedno pojašnjenje”, opet bude primoran zagledati se u Srbiju i kao jučer toplo zahvaljivati za donaciju u vakcinama Vučiću onda kad svi na Balkanu izuzev Bošnjaka budu vakcinirani, a ovaj mu po ko zna koji put zaigra diplomatsku igranku poput one kada mu je izblokirao pokušaje revizije tužbe BiH protiv Srbije. E tu bi bio Izetbegovićev kraj.
(TBT, A. L.)
