KOLUMNA
U Hrvatskoj je ponovno aktualna tema treba li nam ili ne
lustracija. Hajmo vidjeti što je to lustracija i gdje je i kako provedena
Piše: Pero Kovačević, thebosniatimes.ba
Zastupnički dom rumunjskog parlamenta je jedan od zadnjih
parlamenata koji je u ožujku 2012.
godine donio zakon o lustraciji odnosno zakon koji bivšim komunističkim
dužnosnicima zabranjuje obnašati javne dužnosti pet godina.
Zakon obuhvaća vodeće ljude Rumunjske komunističke partije i
visoke dužnosnike u državnim službama i pravosuđu, od aktivista u propagandi do
osoba u diplomatskim i konzularnim predstavništvima, od partijskih sekretara do
vojnih zapovjednika.
Prema odredbama tog zakona, bivši ministri, članovi CK
Komunističke partije, tužitelji, agenti i doušnici Securitatea ne mogu obnašati
dužnosti poput predsjednika države, zastupnika u parlamentu, senatora i
gradonačelnika te dužnosti u vladi i diplomaciji. Osobe na koje bi se Zakona o
lustraciji mogao odnositi se moraju u roku od 30 dana od stupanja na snagu o
tome pismeno očitovati, a ako se utvrdi da se zakon stvarno na njih i
primjenjuje ne će se moći kandidirati na niz političkih i rukovodećih funkcija
u razdoblju od pet godina.
Ovu vijest s više podrobnosti,naravno te 2012. niste mogli pročitati u “velikim” hrvatskim
medijima.
Što je lustracija?
Lustracija je pojam kojega su svojedobno stari Rimljani
koristili za naziv ceremonijalnog čišćenja ili pomirenja, koji je bio važan dio
njihovog vjerskog kulta. Bilo je to potrebno i nakon događanja, kao što su
krvoprolića, babinja i dodiri s pokojnikom i slično.
Trenutno ovaj pojam se koristi za uklanjanje osoba iz javnog
političkog života koji su bili aktivni u službi totalitarnih režima kao
primjerice denacifikacija poratne Njemačke ili nakon pada real-socijalističkih
režima.
U Hrvatskoj još nije donesen pravni okvir ili zakon o
lustraciji i vjerojatno nikad niti neće biti donesen.
Svrha donošenja takvog zakona u Hrvatskoj bi bila spriječiti
bivše nositelje visokih dužnosti u komunističkoj partiji, UDBI ili KOS-u da i
danas budu nositelji vlasti, imaju visoko pozicionirana politička mjesta u
državi, vladi, javnim poduzećima ili rade kao urednici ili novinari.
U drugim zemljama bivšeg istočnoga bloka, kao što su to
Češka, Slovačka, Istočna Njemačka, Poljska, Mađarska, Bugarska, Makedonija i
Albanija, ovaj pojam opisuje provjeru državnih službenika i drugih osoba javnog
života na temelju bivših tajnih arhiva na moguću suradnju s komunističkim
tajnim službama i sigurnosti.
Lustracijski zakon ima i Srbija. Češka je objavila popis od
skoro tisuću bivših špijuna komunističkog režima. Ako se za nekoga utvrdi da je
surađivao i da se okoristio tom suradnjom, oduzet će mu se javna dužnost.
Temeljni cilj lustracije je u prvom redu da se takve osobe
javno moralno prikaže kao osobu koja nije dostojna djelovati u javnosti.
Uglavnom je riječ o moralnoj osudi.
Tim osobama se ne brani raditi bilo koje poslove, samo ne
mogu najmanje pet godina obnašati nijednu javnu dužnost.
Je li lustracija potrebna Hrvatskoj?
Hrvatska je izbjegla donošenje zakona o lustraciji, iako je
tri puta bio predlagan u Saboru. Pitanje je što se nakon 25-26 godine može postići takvim zakonom. Možda bi
bilo dobro ustrojiti registar te javno objaviti imena i prezimena osoba
aktivnih u javnom i političkom životu u Zagrebu i Hrvatskoj na koje bi se takav
zakon odnosio.
Što mislite koliko bi se osoba iz javnog i političkog života
našlo na tom popisu?
Prema nekoj mojoj analizi našlo bi se dosta takvih osoba
počevši od Sabora,
ministarstava,veleposlanstava, Grada Zagreba, županija, gradonačelnika,
direktora i članova nadzornih odbora javnih poduzeća i medijskih stručnjaka do
uglednih odvjetnika.
Što vi mislite je li Hrvatskoj potrebna lustracija i koji bi
danas bili njezini učinci?
(The Bosnia Times, Maxportal)