KOLUMNA
‘Natjerao bih sve ljude da pročitaju sve
moje knjige, kako bi postali jednako pametni kao ja i kako ne bi vjerovali da
svijetu treba vlada
Piše Umberto Eko, thebosniatimes.ba
Mogu pružiti samo polemički odgovor na to
šta bih uradio kada bih bio vladar svijeta, jer ne postoji mogućnost da se to
dogodi. Kako sam stario, počeo sam mrziti čovječanstvo, tako da bih ga, ako bih
imao apsolutnu moć, ostavio na stazi prema samouništenju – ono bi nestalo i ja
bih bio sretniji.
Ljudi poput mene, mi smo intelektualci – mi
radimo svoj posao, pišemo tekstove, imamo načine da dignemo glas, da
protestiramo, ali ne možemo promijeniti svijet. Sve što možemo uraditi jeste da
podržimo politiku empatije. Kancelarka Angela Merkel dala je pozitivan primjer
kada je ohrabrila njemački narod da ugosti sirijske izbjeglice. Promijenila je
imidž Nijemaca širom svijeta – niko ih više neće posmatrati kao SS Adolfa
Hitlera. To je ono što jedan političar može uraditi.
Mlade ljude treba naučiti da filtriraju i
da dovode u pitanje informacije koje dobivaju preko interneta, a ne da ih
uzimaju zdravo za gotovo. To nije jednostavno. Ja koristim Wikipediju i znam da
joj mogu vjerovati 99 odsto vremena, ali ljudi su na mojoj strani napisali da
sam bio prvo od trinaestoro djece i da sam se oženio kćerkom svog izdavača.
Ništa od toga nije istina. Tako da čak i to može biti predmet manipulacije.
Jedan od mojih unuka ima 15 godina i kaže da njegovi prijatelji mnogo vjeruju u
teorije zavjere o kojima čitaju na internetu. Ne postoji kontrola kvaliteta – i
to je ogroman problem.
Svaka vlada treba da nastoji poboljšati
obrazovanje. Prije Prvog svjetskog rata, svega oko 20 odsto ljudi u Italiji
imalo je završenu osnovnu školu. Danas je problem u univerzitetima – rizično je
što smo smanjili uslove za upis kako bi što više ljudi dobilo pristup visokom
obrazovanju, ali je kvaliteta tog obrazovanja istovremeno smanjena. To se desilo
u Italiji posljednjih godina i predstavlja pravu tragediju. Sada su prve tri
godine fakulteta previše lahke – studenti uopće ne moraju čitati knjige duže od
stotinu strana. Oni koji su na vlasti moraju shvatiti da je neophodno da budeš
izazvan da bi odrastao. Kada sam ja studirao, čitao sam na hiljade stranica i
nije mi ništa bilo!
Učenje jezika je jedina stvar koju bih
učinio obaveznom u školama. Ako koncept Evrope postoji, onda je on baziran na
zajedničkom znanju jezika. U dvije najveće zemlje, Francuskoj i Engleskoj,
većina ljudi izgleda govori svoj maternji jezik. Ne toliko davno, u Engleskoj
su ljudi tečno govorili latinski. Postoji priča o engleskom generalu kojeg su
poslali u indijsku provinciju Sind u 19 stoljeću, tokom jedne pobune. Da bi se
našalio poslao je telegram u London, sa riječju ”Peccavi”, što znači “Zgriješio
sam”. Divna stvar nije bila što je mogao napraviti šalu na latinskom, već to što
su je njegove kolege u Engleskoj razumjele. Moj unuk uči grčki već dvije
godine. Možda još ne može čitati Homera u originalu, ali razvio je
razumijevanje grčke civilizacije. To je dio nečega što se zove “enciklioza”,
što znači “kružno obrazovanje”, a iz te riječi potiče izraz “enciklopedija”.
Ljudi su religiozne životinje. Psi nisu
religiozni. Istina je da oni laju na mjesec, ali to vjerovatno nije zbog
religije. Ljudi imaju tendenciju da traže razlog u situacijama u kojima se
nađu. Postoji divna rečenica, pripisana G. K. Čestertonu:” Kada ljudi prestanu
vjerovati u Boga, to ne znači da više ne vjeruju ni u šta; to znači da vjeruju
u sve.” Vladar svijeta, ne može eliminirati religiju. Možete biti ateista ili
nevjernik, ali morate shvatiti da većina ljudi jednostavno treba neko vjersko
ubjeđenje.
Karl Marks je rekao da je religija opijum
za mase – da ona drži narod utišan. Ali ona može biti i kokain za mase. Ona ima
dvostruku funkciju – odgovara na pojedina fundamentalna pitanja i ponekad ih
tjera da idu u borbu sa nevjernicima. To je odluka čovječanstva na isti način
na koji su ljudi jedina vrsta koja umije voljeti.
Na kraju, da sam vladar svijeta, natjerao
bih sve ljude da pročitaju sve moje knjige, kako bi postali jednako pametni kao
ja i kako ne bi vjerovali da svijetu treba vladar.
(The Bosnia Times)