Piše: James B. Foley, thebosniatimes.ba
Suđenje za opoziv u američkom Senatu bivšeg predsjednika Donalda Trumpa dugo je dobivalo najveću pažnju, ali to zapravo nije najvažnija priča u Washingtonu ove sedmice. Prije bi to bila priča o tome da bi kratkoročna budućnost Sjedinjenih Američkih Država i potencijalno njihova uloga u svijetu itekako mogla biti određena sudbinom programa predsjednika Bidena za spašavanje ekonomije iz stiska pandemije bolesti Covid-19. Biden je predložio paket za oporavak čija vrijednost iznosi nevjerovatnih 1,9 biliona dolara, koji dolazi nakon više od tri bilijuna dolara koje je savezna vlada potrošila od marta 2019. Te iznose teško je shvatiti, osobito kad imamo na umu da ih neće platiti tekuće oporezivanje. Taj će se novac, kao i obično, dobiti kroz zaduživanje, a na takvim razinama to mogu samo Sjedinjene Američke Države jer one mogu tiskati dolare, svjetsku pričuvnu valutu, i zbog spremnosti vjerovnika, od kojih su mnogi strane vlade, da im nastave davati zajmove. Biden se kocka s visokim ulozima. Teorija njegovih savjetnika glasi da bi američko gospodarstvo moglo upasti u dugoročni škripac s nenadoknadivim poslovnim gubicima i trajno visokom nezaposlenošću te da bi veći rizik bio potratiti trenutačnu političku prednost demokrata provođenjem samo ograničenog programa. Stoga su se odlučili za golem paket, s ciljem uništavanja koronavirusa i postupnog pojačanja mjera javnog zdravstva te održavanja gospodarstva na površini dok se situacija napokon ne vrati u normalu. Loša strana u osnovi je nepredvidljiva. Njegovi kritičari tvrde da je taj program neselektivno namijenjen građanima, što uključuje mnoge kojima ne treba pomoć te da će on nastaviti s poticanjem umjetnog procvata na tržištu dionica koji je većinom pogodovao dobrostojećim Amerikancima. Neki kritičari, uključujući jednog vodećeg demokratskog ekonomista, upozoravaju da bi sami razmjeri predloženog deficitarnog financiranja mogli potaknuti pojavu ozbiljne inflacije kakva nije viđena u SAD-u već skoro 40 godina. Povrh toga, oni tvrde da bi Biden trebao upotrijebiti svoj dragocjeni politički kapital za promicanje potrebnih velikih infrastrukturnih ulaganja koja bi mogla potaknuti gospodarski rast u nadolazećim godinama, umjesto jednostavnog jamčenja kratkoročne potrošnje potrošačima. Administracija želi osigurati odobrenje paketa za oporavak u Kongresu u martu, što znači da još ima vremena za daljnja usavršavanja programa kao i za pregovore s umjerenim republikancima i demokratima o ciljanijem pristupu.
No bez obzira na konačni oblik programa, njegov uspjeh ili neuspjeh mogli bi biti ključni u određivanju sudbine cijelog Bidenova predsjedničkog mandata. Ako američka ekonomija ne bude dobrano na putu oporavka u sljedeće dvije godine, republikanci bi lako mogli povratiti kontrolu nad Kongresom u 2022. na izborima za zakonodavno tijelo i tad bi bili spremni za ponovno osvajanje Bijele kuće 2024. Utjecaj na smjer američke vanjske politike u takvim okolnostima bio bi snažan; kad bi sljedeći predsjednik opet bio Donald Trump, bilo bi to katastrofalno, s obzirom na njegovo navodno sudjelovanje s Vladimirom Putinom i na antipatiju prema američkim demokratskim savezništvima. Neki drukčiji republikanski predsjednik mogao bi, naravno, biti više unutar uvriježenih tradicija, a možda i ne. Činjenica jest da su od kraja Hladnog rata Republikanska stranka i biračko tijelo gravitirali više prema jednostranom pristupu globalnim pitanjima, kao što je dokazano tijekom administracije Georgea W. Busha. Trump svoju sklonost nije samo doveo do ekstrema nego je i uznemirujuće apelirao na izolacionističke tendencije koje se provlače duboko unutar američke psihe i diljem političkog spektra, s desna na lijevo. Iznimno simboličnom gestom predsjednik Biden otišao je prošle sedmice u State Department kako bi najavio vraćanje na tradicionalni američki pristup svijetu. Počeo je svoj govor potvrdom središnje važnosti diplomatije ukorijenjene u američkim demokratskim vrijednostima. Nazvao je američke saveznike “našim najvećim blagom”, objasnivši da “vladanje s demokracijom znači ponovno stajanje rame uz rame s našim saveznicima i ključnim partnerima”. Upozorio je autoritarne suparnike, Rusiju i Kinu, da će se suprotstaviti njihovim nasrtajima. Zaista, Biden je otkrio da je u nedavnom telefonskom razgovoru upozorio Putina kako je svršeno s danima ruskog “uplitanja u naše izbore, kibernetičkih napada i trovanja svojih građana” bez posljedica. Inzistirao je na oslobađanju Alekseja Navaljnog, za kojeg je rekao da je ilegalno zatvoren zbog razotkrivanja korupcije.
U davanju podrške NATO-u, predsjednik je najavio zaustavljanje nepromišljenog povlačenja američkih snaga iz Njemačke koje je pokrenula Trumpova administracija. Biden se istodobno obvezao na provođenje demokracije sa suparnicima, ističući sporazum koji je postigao s Putinom o produljenju sporazuma o nuklearnom naoružanju za dodatnih pet godina. Ono što je Biden rekao u State Departmentu bilo je upravo ono što su željeli čuti dužnosnici u savezničkim prijestolnicama i prijateljskim vladama. Pa ipak Trumpova ostavština i osobito napad na američki Capitol još su u živom sjećanju te će oni još razmišljati o održivosti Bidenova vraćanja tradicionalnom američkom globalnom vodstvu. Činilo se da i sam Biden priznaje ta pitanja kad je tvrdio da su Sjedinjene Američke Države “bolje opremljene za ujedinjavanje svijeta u borbi za obranu demokratije jer smo se i sami borili za nju”, umirujuće, ali nedokazano mišljenje. Činjenica jest da će se stabilnost i solventnost američkih demokratskih institucija i gospodarstva morati dokazati u nadolazećim godinama kako bi se potpuno povratilo povjerenje u američko međunarodno vodstvo. Iskustvo s Trumpom ne može se samo zaboraviti u stranim glavnim gradovima, a niti mogućnost da se ono ponovi. Samo će vrijeme pokazati, ali u međuvremenu ono što se događa s Bidenovim programom ekonomskog oporavka u sljedećih nekoliko sedmica, bez obzira na to hoće li biti bolje ili lošije, moglo bi se pokazati presudnim.
(TBT, Express)
