MARKER
Iz nekoliko tekstova koje je Slobodna Bosna objavila o glavnom državnom tužiocu Goranu Salihoviću jasno je da se radi o osobi koja je sklona “noćnom životu” što ga je moglo dovesti u situacije da ga obavještajno-medijsko podzemlje uhvati “na djelu” i ucjenjuje kompromitirajućim snimcima!
FOTO: Salihović (Slobodna Bosna)
Vjerovatno će proces protiv Fahrudina Radončića ostati upamćen kao jedan od najmunicioznijih operacija policijsko-sudskih instanci u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Tužilaštvo i SIPA su impresionirali javnost svojim gardom, prepotentnošću i ubjedljivošću operacije. Tako su britko, neustrašivo i pravovremeno reagirali da je javnost ostala zapanjena. Naravno, ostat će visiti u zraku pitanje: zašto do sada nikad nisu tako djelovali!
Ipak, i u tako “savršeno” pripremanoj operaciji, a nema dvojbe da je izvedena u suradnji sa stranim obavještajnim službama, iskazani su neki propusti. Ključi propust je “curenje” informacija što i pravno i politički kompromitira cijeli proces. Medij koji je imao primat na prvu informaciju je portal Slobodna Bosna.
Ono što je sada bitno za razumijevanje ko stoji iza ovako dobro pripremane operacije je odnos ovog medija sa akterima ovog procesa. S jedne strane radi se o personalnom notornom animozitetu prema uhapšenom Radončiću kojeg Slobodna Bosna ispoljava dulje od dvije decenije. I s druge strane, radi se o sprezi ovog medija sa policijsko-sudskim organima, posebno sa Tužilaštvom BiH, konkretnije sa Goranom Salihovićem kao glavnim tužiocem.
Ako se zaviri u arhivu tekstova Slobodne Bosne indikativno je da je dvije-tri posljednje godine ovaj list “čerečio” Gorana Salihovića tabloidskim tekstovima, te da je Salihović prijetio tužbama.
Tako je Slobodna Bosna u tekstu objavljenom 22. aprila 2015. pod naslovom “Nova izabranica tužioca Salihovića bljesnula na svadbenom veselju u Živinicama” napisala da je “glavni tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine Goran Salihović u pratnji mlade i atraktivne djevojke bio počasni gost Slavka Tadića, koji je u Živinicama ženio sina.
FOTO: Salihović (Slobodna Bosna)
Navodno, tužilac Salihović uopće nije krio koliko je „blizak“ sa pratiljom koju ju je doveo na svadbu.
Kako je nezvanično saznao novinar SB, Salihović se ne odvaja od mlade dame koja (ne)rijetko prisustvuje i njegovim zvaničnim sastancima. Ostaje samo upitan njen status s obzirom da navodno nije uposlenica Tužilaštva BiH, niti sa tom institucijom ima bilo kakve veze.
Pored Salihovića i njegove atraktivne pratilje, za istim stolom sjedili su i samozatajni biznismen porijekom iz Foče Admil Selimović i dekan sarajevskog Veterinarskog fakulteta Nihad Fejzić.
FOTO: Salihović (Slobodna Bosna)
Zatim je Slobodna Bosna u broju od 4. Septembra 2015. objavila tekst pod naslovom “Državni tužilac protiv Slobodne Bosne” u kojem iznosi “prijetnje sudskim tužbama i visokim novčanim kaznama, a koje nisu zaustavile „SB“ u razotkrivanju najnovijeg pravosudnog skandala u čijem je središtu Goran Salihović.
Evo kako je portretirala Slobodna Bosna državnog tužioca: ”Kada je u proljeće prošle godine za glavnog državnog odvjetnika u Hrvatskoj imenovan Dinko Cvitan, dugogodišnji šef Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK), hrvatski su se novinari dali u potragu za nepoznatim detaljima iz uistinu impresivne biografije tog iznimno uspješnog pravnika.
Zadatak im, požalit će se kasnije kolege iz Zagreba, nije bio nimalo lagan, budući da se ispostavilo kako je Cvitan samozatajni profesionalac, strastveno posvećen svom poslu, o čemu ponajbolje svjedoče zavidni rezultati USKOK-a.
No, hrvatska je javnost ipak uspjela doznati da glavni državni odvjetnik vozi automobil srednje klase, kupljen na kredit, da s obitelji živi u perifernom zagrebačkom kvartu Sesvete, u stanu od sedamdesetak kvadrata i da ima jednog pratioca, koji ga istodobno vozi u polovnoj službenoj Škodi.
Njegovi su susjedi kazali novinarima da Dinka Cvitana rijetko viđaju, ponekad rano ujutro kada odlazi na posao, ili kasno uvečer kada se vraća iz svog ureda u kojem, potvrdit će uposlenici Državnog odvjetništva, ostaje satima nakon završetka radnog vremena.
Kada bi, međutim, i bosanski novinari, poput hrvatskih kolega, krenuli da u interesu javnosti pobliže predstave glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića, njihova bi zadaća bila još teža. Prvi je (i najvažniji) razlog što uspoređivanje tužiteljskog iskustva Salihovića i Cvitana ne bi imalo nikakvog smisla, budući da šef Tužiteljstva BiH, za razliku od glavnog hrvatskog državnog odvjetnika, nije do imenovanja na tu dužnost napisao nijednu optužnicu.
Jednako se tako ne mogu porediti ni njihovi imovinski kartoni – podaci o imovini Dinka Cvitana dostupni su svakom hrvatskom građaninu, dok se o nekretninama u vlasništvu Gorana Salihovića može samo nagađati.
I to vrlo oprezno, jer je šef Tužiteljstva BiH u prve dvije i pol godine svoga mandata tužakao uglavnom novinare, ne prihvatajući medijske kritike. Državnog tužitelja čuvaju pripadnici Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, ne zna se pouzdano koji automobil iz luksuznog voznog parka Tužiteljstva BiH koristi, možda skupocjeni Audi A6, čija je nabavku prošle godine koštala 102.000 KM!!!
Gdje god da živi, Goran Salihović je, prema navodima iz njegove zvanične biografije, stalno nastanjen u Tuzli, premda u posljednjih deset godina radi u Sarajevu (od 2005. do početka 2013., kada je preuzeo dužnost šefa Tužiteljstva BiH, Salihović je bio predsjednik sarajevskog Općinskog suda)?!
Spekulacije prema kojima je sarajevski iznajmljeni stan zamijenio trajnim smještajem u starom dijelu grada, glavni je državni tužitelj ranije odlučno demantirao, ali ne i informacije da na jezeru Modrac kod Lukavca (gdje je i započeo karijeru kao operativni policijski analitičar) ima vikendicu.
Što se, pak, tiče njegovog bračnog statusa, zvanično je šef Tužiteljstva BiH razveden. Nezvanično bi se o ljubavnim zgodama i nezgodama Gorana Salihovića, ako je vjerovati tračevima njegovih kolega, mogla sastaviti urnebesna storija. Dalo bi se štošta napisati i o njegovim brojnim službenim putovanjima, samo da glavni državni tužitelj nije na putne naloge stavio oznaku tajnosti?!
Prema nalazima državnih revizora, za putne je troškove Tužiteljstvo BiH u prošloj godini izdvojilo više od 335.000 KM, od čega su putovanja na raznorazne konferencije, seminare i radne sastanke u inozemstvu stajala oko 213.000 maraka.”
Iz nekoliko tekstova koje je Slobodna Bosna objavila o glavnom državnom tužiocu Goranu Salihoviću jasno je da se radi o osobi koji je sklon “noćnom životu” što ga je moglo dovesti u situacije da ga obavještajno-medijsko podzemlje uhvati “na djelu” i ucjenjuje kompromitirajućim snimcima!
(The Bosnia Times, N.L.)
