MARKER
Da li je Željko Komšić
zaista “neshvaćeni genije” koji je intuitivno tri puta izbjegao
političke klopke, ili je bravurozno politički nadmudrio Lagumdžiju, Radončića i
Izetbegovića?! Ili se radi samo od običnoj telefonskoj slušalici koju mu je
opsovao Lagumdžija?!

FOTO: Komšić, Lagumdžija (public)
Nakon hapšenja Fahrudina Radončića mnogi se pitaju da li je
za ovo znao Željko Komšić pa je na vrijeme pobjegao iz “zagrljaja smrti”. Kao
što je poznato, Bakir Izetbegović ga je živopisno definirao da se ponaša(o) kao
“neshvaćeni genije”. Al, ako se osvrnemo na početne Komšićeve iskorake
na političku scenu, ima nekoliko situacija u kojima se ovaj “neshvaćeni genije”
ponio bravurozno, pa možda čak i genijalno. Prvi njegov samostalni iskorak na
političku scenu doveo ga je izravno u sukob sa stranačkim šefom Zlatkom
Lagumdžijom. Bio je to zaista direktan okršaj “glava u glavu” u kojem je
Lagumdžija nokautiran. Kao što je poznato, Lagumdžija je nakon toga izgubio
izbore, a poraz na izborima ga je koštao trona u SDP-u.
Nakon što je oformio svoju stranku Komšić je kao opozicionar
djelovao prilično sihronizirano sa tadašnjim liderom opozicije Fahrudinom
Radončićem. Ali kad su izbile demonstracije, Komšić se vješto izmaknuo u
stranu. Za razliku od ipak naivnog Radončića, čija je stranka svim kapacitetom
stala uz demonstrante, Komšićev DF nije sudjelovao niti je podržao narodni
bunt.
Svoj ulazak u koaliciju sa SDA-om Komšić je predstavio kao “patriotski
čin”, a ne vlastoljublje. Očekivalo se da će ta koalicija imati turbulencije i
to zbog dvojice DF-ovih jastrebova Emira Suljagića i Reufa Bajrovića, ali malo
ko je očekivao da će istupanje iz koalicije biti odluka samog Komšića.
Nakon njegovog izlaska iz vlasti, makar povod bio
proceduralno pravne naravi, Izetbegović je raširio ruke prema Radončiću. Začudo
dvojici starih prijatelja nije trebalo dugo da dođe da zagrljaja koji će , kako
stvari sada stoje, biti koban po Radončića.
Jer od tada, kao da je grom udario u tu koaliciju; počeli su
se dešavati ekstremno teški politički događaji, od terorističkog napada u
Rajlovcu do hapšenja samog Radončića.
U međuvremenu je Komšić pročistio svoju stranku odstranivši
krivce jastrebove Suljagića i Bajrovića. Gromovi koji su udarili u sam vrh
vlasti, odnosno koaliciju SDA i SBB, kao da se ne tiču Komšića. On čak ni
stranačkim saopćenjima ne reagira niti tretira ta zbivanja.
Pa šta onda zaključiti nakon ovako kratkog brifinga
Komšićevih eskivaža triju političkih klopki koje je maestralno izbjegao?
Izgleda da je Komšića ipak bolje poznavao Lagumdžija nego Izetbegović.
Lagumdžija je u afektu opsovao Komšiću samo “slušalicu”. Mislio je, naravno, na
telefonsku!
(The Bosnia Times, N.L.)






