ANALITIKA
Takvi trendovi indiciraju da će globalna potražnja za naftom pretrpjeti dugoročni pad. Paradoksalno, to bi doista moglo generirati novu nestabilnost u regiji kroz takmičenje Saudijske Arabije i Irana za regionalnu dominaciju bez Amerike kao sredstva odvraćanja od sveopćeg rata
Piše: Janusz
Bugajski, thebosniatimes.ba
Dramatičan pad
cijena sirove nafte mijenja ulogu energije u međunarodnim odnosima i stratešku
poziciju različitih država. Posebno je podupro ulogu Amerike, oslabio poziciju
Rusije, povećao rivalstvo između Saudijske Arabije i Irana te bi mogao umanjiti
stratešku važnost Srednjeg istoka. Sirova se nafta trenutno prodaje za 33
dolara po barelu, što je samo trećina cijene otprije 18 mjeseci. Pala je ispod
prijelomne cijene za crpljenje, procijenjene na 50 dolara za barel.
Međunarodna
agencija za energiju (IEA) sada zaključuje da cijena nafte možda neće doseći 50
dolara sve do 2020-ih. Tokom buma 2008. godine cijena je dosegla rekord od 143
dolara za barel. Još u junu 2014. nafta se prodavala za 115 dolara i
analitičari su vjerovali da bi cijena mogla ostati na nivou višem od 100 dolara
niz sljedećih godina.
U stvarnosti,
svijet 20. stoljeća, fokusiran na naftu, ide svom kraju. To, pak, ima ozbiljne
implikacije ne samo za najveće svjetske naftne kompanije, nego će također imati
velik utjecaj na najveće zemlje izvoznice nafte. Uzevši u obzir prihode od
nafte Rusije, Saudijske Arabije, Nigerije, Venezuele, zaljevskih zemalja i
ostalih proizvođača, naftni krah će zaprijetiti opstanku postojećih režima.
Moskva je od propasti Sovjetskog Saveza koristila sirovu naftu i prirodni plin,
čija je cijena usko vezana uz naftu, kao oružje protiv svojih bivših satelita i
sredstvo utjecaja na EU. Prijetnje prekidom opskrbe ili povećanjem cijene te
kupnja energetske infrastrukture u susjednim zemljama omogućili su Kremlju da
se upliće u poslove susjeda. No, tepih se sada izmiče ispod Kremlja i predsjednika
Vladimira Putina jer gubi svoje ključno energetsko oružje.
Rusija treba
cijenu nafte od 80 dolara za barel kako bi uravnotežila svoj budžet, u
suprotnom će se ekonomija snažno kontrahirati. Padajuće cijene nafte potiču
dugoročni ekonomski pad, smanjuju ulaganja, ruše životni standard, povećavaju
nezaposlenost te izazivaju društvene i regionalne nemire.
Neki analitičari
smatraju da je Putin poduzeo skup i rizičan korak intervencije u sirijski rat
prije svega kako bi skrenuo pažnju javnosti s pogoršanja ekonomskih uslova te
mobilizirao ruski nacionalizam. Žurna potreba da se preduhitre društvena
revolucija i pad režima mogla bi inicirati daljnju regionalnu nestabilnost dok
se Kremlj okreće protiv susjeda kako bi ojačao podršku javnosti kod kuće.
Neke druge
države, uključujući Nigeriju, Saudijsku Arabiju i Venezuelu, također
doživljavaju ekonomsko i političko previranje kao rezultat naftnog kraha. Što
dulje cijene budu ostale niske, posljedice će biti sve više devastirajuće.
Obilne saudijske financijske rezerve prošle su godine dramatično smanjene i
vlada je objavila ograničavanje javnih troškova.
Saudijski otpor
prema bilo kakvom prijedlogu da smanje crpljenje nafte pridonio je ostanku
cijena na niskoj razini. Više je razloga za saudijski otpor smanjenju
proizvodnje, među kojima je želja da se kazne Iran i Rusija za podršku Asadovu
režimu u Siriji. Kraljevstvo također želi održati niske cijene energenata kako
bi izgurali američke proizvođače energenata s tržišta. Saudijci smatraju da su
bolje pozicionirani od svojih rivala u podnošenju dugoročnog pada cijena.
Međutim, Saudijska Arabija sada ima novog regionalnog konkurenta nakon što su
Iranu ukinute sankcije Zapada.
Iranska
proizvodnja nafte će rasti kako se Teheran vraća na globalno tržište i počinje
uvoz moderne tehnologije za crpljenje nafte.
Cijene nafte
rastu kad raste globalna ekonomija i povećava se potražnja. Smanjuju se kad
globalna ekonomija stagnira i potražnja za energentima je slaba. Kad su Kina,
Indija, Brazil i druge ekonomije doživljavale ekspanziju, rasla je i potreba za
naftom. No, svaka od tih ekonomija u razvoju sada stagnira, posebno zato što
opada potražnja za izvozom njihovih proizvoda.
Od 2014. godine
glavni čimbenik u padu cijena nafte bio je dramatičan rast domaće proizvodnje
nafte u SAD-u, koji je porastao s 5,5 milijuna barela u januaru 2010. na 9,6 miliona
barela u septembru 2015. godine. Gotovo sva dodatna nafta dolazi iz
novoistraženih formacija škriljevca u Sjevernoj Dakoti i Teksasu. U dugoročnoj
perspektivi mnogi čimbenici rade protiv novog porasta cijena nafte, posebno jer
je Amerika, najveći svjetski uvoznik, pronašla zamjenske izvore.
Osim rastuće
domaće proizvodnje, povećana učinkovitost goriva u SAD-u je izrazito smanjila
potražnju za naftom, a zamjenski izvori energije dobivaju na značenju. Mnogi
američki i europski potrošači sada preferiraju hibridne i električne automobile
ili favoriziraju različite oblike prijevoza.
Osim toga,
procjenjuje se da će korištenje obnovljivih izvora energije, uključujući sunce,
vjetar, vodu i biomasu, rasti u značajnoj mjeri u sljedećem desetljeću te
dodatno smanjivati potražnju za naftnim derivatima.
Takvi trendovi
indiciraju da će globalna potražnja za naftom pretrpjeti dugoročni pad. To
također znači da će Srednji istok padati na ljestvici sigurnosnih prioriteta
Washingtona. Paradoksalno, to bi doista moglo generirati novu nestabilnost u
regiji kroz takmičenje Saudijske Arabije i Irana za regionalnu dominaciju bez
Amerike kao sredstva odvraćanja od sveopćeg rata.
(The Bosnia
Times)