„Gdje su pare?“ Ko god u Ministarstvu privrede Zeničko-dobojskog kantona postavi to pitanje – makar to bio i pomoćnik ministra – biva maltretiran, šikaniran i u konačnici suspendovan. Čak i kada zastupnica u Skupštini ZDK (Sanja Renić, Naša stranka) u sklopu svoje nadležnosti postavi identično zastupničko pitanje, predsjednik kantonalnog HDZ-a Iva Tadić na sjednici Skupštine pobjesni, a ministar privrede Zlatko Jelić (zna se, HDZ) bahato komentira, nezvanično doduše: „Ko je ona (Sanja Renić) da pita tako nešto!“ Stvarno, ko je Sanja Renić da traži izvještaj o utrošku budžetskih sredstava u ministarstvu privrede ZDK? Ako još nismo razumjeli, Ministarstvo privrede ZDK funkcionira kao prava pravcata privatna firma u kojoj sve mora ostati u obitelji. A obitelj je, ustvari, „organizirana skupina“ koju je formirao ministar Jelić kako bi se trošio javni novac na netransparentan i sumnjiv način. Članove te grupe ministar finansira putem plaćenog članstva u raznim komisijama, kao i samovoljnim postavljenjima na pozicije unutar Ministarstva privrede ZDK. Članovi te obitelji, pored „tate“ Ive Tadića i „mame“ Zlatka Jelića su: Vanja Udijak (HDZ), savjetnica ministra koju je ministar unaprijedio u pomoćnicu ministra za koncesije, Ljiljana Anđelić (sekratar Ministarstva), Selima Bašić (šefica Odsjeka za koncesije, energetiku i rudarstvo), Dženita Hrgić (šefica Odsjeka za JPP, trgovinu, turizam i ugostiteljstvo), te Aida Ljubović, stručna savjetnica za Javno-privatno partnerstvo (JPP). To je, dakle, „obitelj“, a obitelj, naravno, ima i kumove koji pomažu tu organiziranu skupinu. To su sekretar Vlade Nedžad Mulagić i njegov pomoćnik Haris Hrgić inače muž Dženite Hrgić (obitelj smo, zar ne?). Kumovi su – i pored upozorenja pomoćnika ministra da rade nezakonito (ne poštuju odluke Vlade i Zakon o sukobu interesa) – dozvolili da Vlada ZDK donosi sumnjive odluke.
„Može li se ‘riješiti’ ta Sanja Renić?“
Prije šest mjeseci, na zasjedanju Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, zastupnica Naše stranke Sanja Renić, tražila je da joj se dostavi izvještaj Interne revizije o utrošku budžetskih sredstava u Ministarstvu privrede ZDK. Samo pitanje bilo je kao da im je zub izvadila, i to bez anestezije. Prvo je od bola na istoj sjednici pomahnitao i zaurlao Iva Tadić, oholo, bahato i osiono, kao da se obraća na skupu HDZ-a. Optužio je neke pomoćnike svog ministra (Jelića) da iznose informacije iz Ministarstva privrede. Naravno da se ne smiju (kompromitirajuće) stvari iznositi iz obitelji. Ko ne sluša mamu i tatu, mora biti istjeran iz kuće. Tako je, prema prijavi ministra, Disciplinska komisija Ministarstva suspendirala pomoćnika ministra na dva dana, a onda je – što je slučaj bez presedana – drugostepena žalbena komisija Agencije za državnu službu, umjesto da ukine suspenziju, povećala suspenziju na 10 dana. Time je uvažena žalba ministra Jelića koji se takođe žalio na Odluku prvostepene discilinske komisije. Presudio je Pero Matijević (HDZ), predsjedavajući Odbora za žalbe u Agenciji za državnu službu. On je iz Žepča, odakle je i Iva Tadić (ne zaboravimo, sve mora ostati u obitelji). Tako smo dobili još jednog kuma – pomagača (Pero Matijević) koji će sasvim izvjesno morati objasniti svoju ulogu u budućoj istrazi (zasad se samo provode tzv. izvidi, koji su tajni).
Sanja Renić je, dakle, mjesecima, iz sjednice u sjednicu, tražila izvještaj Interne revizije. Pokušali su je „urazumiti“. Čak su i poznatog mešetara Omera Škalju (koji u ZZO ZDK radi stvari koje ni pas s maslom pojeo ne bi) pitali „kako ‘riješiti’ Sanju Renić“. Ova zastupnica Naše stranke u kantonalnom parlamentu, jednostavno, ne razmišlja na način koji smrdi na korupciju. Istrajala je na svom zahtjevu o kontroli budžetskih sredstava – i Interna revizija konačno je sačinila Izvještaj o utrošku proračunskog novca u Ministarstvu privrede ZDK. Izvještaj Revizije je, naravno, „negativan“, jer se pare nisu trošile zakonito. Ali, pošto je to ružna stvar koja treba ostati unutar obitelji, na scenu stupa još jedan kum: Josip Lovrić (HDZ), ministar finansija u Vladi ZDK. On sedmicama odbija potpisati Izvještaj Interne revizije (jer bruka obitelj), čime i dalje onemogućava zastupnici Sanji Renić da dobije odgovor na zastupničko pitanje.
Sve sami kumovi, a biti kum velika je stvar. „Bog, pa kum“, kaže se u narodu.
„Dabogda ih pohapsili oni sa čarapama na glavi!“
Džaba kum Josip Lovrić odbija da potpiše Izvještaj Interne revizije. U Ministarstvo privrede ZDK banula je Finansijska revizija Federacije BiH. Tu, nažalost, nema kumova, kao što nema kumova u još jednoj reviziji sa nivoa Federacije – Institucionalnoj, koja se najavila za sutra (12. siječnja). Revizija traži staru i novu sistematizaciju radnih mjesta u Ministarstvu privrede ZDK, ali im ni „tata“ ni „mama“ ne žele pokazati te dokumente. Zašto? Jer bi se otkrila obiteljska tajna. Tajna formiranja „organizirane grupe“.
Sistematizaciju i mnoge druge inkriminirajuće dokumente, „obitelj“ će ovaj put (ponovo) uspjeti sakriti. Ali, šta ćemo kada starta službena istraga, jer je sasvim izvjesno da će Tužiteljstvo kad-tad donijeti naredbu o provođenju istrage. Tada kumovi neće moći pričati priče za malu djecu. Kod istražitelja ne pije vodu priča da djecu u obitelj donose rode. (Također se ne treba zanositi ni nadom da će tužiteljstva i dalje raditi po starom „mir, mir, niko nije kriv“ i „pojeo vuk magarca“; novi vjetrovi pušu u bh. pravosuđu. Dolazi nova era u kojoj će lopovi stvarno završiti u zatvoru).
P.S. Kletva iz kuloara u Ministarstvu privrede ZDK: „ Dabogda ih pohapsili oni sa čarapama na glavama, ujutro u 10 sati kada smo na pauzi, da ih svi vide na hodnicima kako ih vode!“
(Nastavit će se)
(TBT, Istraživački tim)