Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Ako bi se Meir Kahane digao iz groba i usprotivio Netanyahuu, ljevica i centar bi ga toplo podržali, a Haaretz bi imao naslov „Kahane je bio u pravu“. Ako bi njegov nasljednik Itamar Ben-Gvir došao na proteste u ulici Balfur ispred premijerove rezidencije, sa maketom podmornice u rukama aludirajući na aferu podmornica, i on bi bio bratski prihvaćen.
To je šteta koju prave ovi protesti: daju legitimitet ekstremnoj desnici samo zato što je i ona protiv Netanyahua. Ali desnica ne postaje legitimna zato što njeni predstavnici vjeruju da je Netanyahu praotac svih grijehova i da mora biti smijenjen.
Ništa ne može osigurati legitimitet onima koji podržavaju aparthejd u Izraelu. Šteta je što demonstranti na Pariskom trgu ne misle tako. Oni svoje nade polažu u ljude poput Gideona Sa'ara.
Zamislimo da postoji pokret koji podržava silovanje žena. Dovoljno bi bilo da se on izjasni protiv Netanyahua, pa da se i u njemu prepozna poželjna alternativa. Jer oni se bore protiv korupcije i spremni su da učine sve kako bi smjenili premijera protiv kojeg su podignute optužnice. Njihovo podržavanje silovanja bi bilo skrajnuto, jer su mnogo važnije druge stvari. Da li bi ljevica i centar prihvatili ovakav pokret? Da li bi on imao svoje mjesto na demonstracijama u ulici Balfur? Da li za uklanjanje Netanyahua sa vlasti treba platiti svaku cijenu? Naravno da ne treba.
Ljevica i centar trebaju pokazati otklon od svih koji podržavaju nastavak okupacije, marginalizaciju i zlostavljanje građana na osnovu aparthejda u cilju očuvanja „jevrejskog bića“ Izraela. To treba da važi za sve koji podržavaju proterivanje tražilaca azila i diskriminaciju izraelskih Arapa. Rasista koji želi da ukloni Netanyahua sa vlasti i dalje je rasista. Ne smijemo to zaboraviti ni na trenutak.
Nema opravdanja za one koji se zalažu za zatvaranje Palestinaca u enklave, za rasističku jevrejsku državu i protjerivanje tražilaca azila, dok zapadnoevropske zemlje prihvataju na stotine hiljada ovih ljudi.
U Evropi bi političar koji se slika sa ubijenim lavom završio karijeru. U Izraelu opstaju političari koji se ponose likvidacijama ljudi. Oni se tope od sreće kada izraelski vojnici ustrijele nekog Palestinca na demonstracijama u pojasu Gaze. To su ljudi koji se bore protiv nasilja nad ženama, a istovremeno im ne smeta pucanj u četrnaestogodišnju djevojčicu na drumskoj blokadi. To nije feminizam.
Na demonstracijama protiv Netanyahua učestvuju hiljade mladih ljudi kojima je ovo prvo političko iskustvo. Ne smijemo dozvoliti da oni pomisle da se borba za pravdu u ovoj zemlji iscrpljuje borbom protiv korupcije.
Čak i ako većina naših građana podržava okupaciju, to okupaciju ne čini manjim zločinom. To što je hiljade mladih ljudi izašlo na ulice je ohrabrujuće, ali obavezni smo da im kažemo sve što se čini u njihovo ime.
Nema „dobre desnice“ u Izraelu. Ona može postojati u zemljama bez aparthejda. Ali ne i kod nas. Ni u Južnoj Africi ona nije bila legitimna. Ne smijemo je prihvatiti zbog otpora prema Netanyahuu. Ne treba podleći uvjerenju da je dovoljno ukloniti Netanyahua, a poslijke će se sve nekako riješiti samo od sebe. Ima ljudi kojima ni po koju cijenu ne treba dozvoliti da budu na našoj strani.
(TBT, Haaretz)
