Već šest mjeseci se svake sedmice održavaju prosvjedi protiv Benjamina Netanjahua i vlade, a prosvjednici ističu velik broj zahtjeva. Za mnoge su prijevremeni izbori nešto kao novi referendum o političkoj budućnosti dugogodišnjeg premijera.
„Za njega je vrijeme da ode”, kaže Einav Shoshani. Ova 24-godišnja studentica brine se o štandu za izdavanje hrane na rubu prosvjeda. „Mislim da možemo postići promjenu.” Drugi na izbore gledaju pragmatičnije. „Činjenica da je desni tabor počeo sumnjati u Bibija – to će biti zanimljivo”, napominje Nofar Shamir, mlada Izraelka koja od ovih izbora ne očekuje velike promjene. „Želim vidjeti političare koji su pošteni i koji znaju što znači biti običan građanin.”
Benjamin „Bibi” Netanjahu je premijer od 2009. godine. I dalje vodi u anketama, pa i uoči četvrtih parlamentarnih izbora u roku dvije godine. Njegov Likud je prema ispitivanjima javnog mnijenja najjača stranka. No on mora ući u koaliciju s drugima kako bi imao najmanje 61 od 120 zastupnika u Knessetu, izraelskom parlamentu.
Svađa oko proračuna i kraj krhke koalicije
Parlament se automatski raspustio u ponoć 22. decembra, nakon što se Netanjahu nije uspio dogovoriti sa svojim koalicijskim partnerom Bennyjem Gantzom (Plavo-bijelo) oko državnog proračuna za 2020. godinu. Vlada koja je formirana prije osam mjeseci kako bi suzbila pandemiju koronavirusa već dugo je smatrana krhkom. Prema koalicijskom sporazumu Gantz je u januaru 2021. trebao postati premijer. No skoro niko u Izraelu nije računao s time da će stvarno doći do promjene na vrhu.
„Ne vidim da mnogo ljudi u novim izborima vidi neki veliki dobitak. Svaka opcija je bila loša: i da vlada ne funkcionira i da su raspisani novi izbori”, kaže Dahlia Scheindlin, izraelska politička analitičarka. I dodaje kako općenito vlada osjećaj da se „političari više brinu za svoje vlastite političke prednosti nego za brige birača”.
Ova zemlja se trenutačno istovremeno nalazi i u ponovnom lockdownu i usred kampanje masovnog cijepljenja protiv koronavirusa. Broj zaraženih je proteklih sedmica ponovno narastao. No predizborna kampanja je već počela. Stranke moraju do 4. februara registrirati svoje izborne liste. Ima više stranačkih saveza i stranaka koji su se već više ili manje pozicionirali za ili protiv Netanjahua.
No političko polje izgleda drugačije nego kod prijašnjih izbora i to bi moglo otežati Netanjahuov položaj. „S jedne strane, po prvi put ima konkurenciju iz vlastitog desnog tabora”, pojašnjava Gideon Rahat, profesor političkih znanosti na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. To znači da će imati više konkurenata koji bi ga mogli koštati glasova iz desnog tabora. Rezultat bi, kaže Rahat, mogla biti pat-situacija koja bi otežala stvaranje koalicije, kao što je to bilo i kod prošlih izbora.
Konkurencija iz vlastitih redova
Netanjahuov najjači konkurent je trenutačno bivši član Likuda Gideon Sa'ar koji je početkom decembra osnovao stranku Nova nada. Njegov je cilj formiranje vlade bez Netanjahua.
54-godišnji Sa'ar je u Netanjahuovoj vladi bio ministar unutrašnjih poslova. On je protivnik stvaranja dvije države, izraelske i palestinske. Nakon kratke političke pauze kandidirao se 2019. bezuspješno protiv Netanjahua za dužnost predsjednika Likuda. Činjenica da su u njegovu stranku ušli i drugi bivši Likudovi političari, poput Zeeva Elkina, nekadašnjeg Netanjahuovog bliskog suradnika, dovela je njegovu stranku na drugo mjesto u aktualnim anketama.
„Temeljno pitanje ostaje: što u desnom taboru znači biti protiv Netanjahua?”, kaže politička analitičarka Dahlia Scheindlin. „Što to znači za agendu vlade, koju neće voditi Netanjahu i Likud? To je pitanje koje će postaviti birači.”
Drugim riječima: je li dovoljan slogan „Samo ne Bibi” kako bi se uvjerilo birače i stvarno ugrozilo Netanjahua? Savez desnog centra Plavo-bijeli pod vodstvom bivšeg vojnog zapovjednika Bennyja Gantza s time je već tri puta bio uspješan na izborima, ali trenutačno još nije jasno hoće li stranka nakon neuspješne vladajuće koalicije uopće uspjeti ući u parlament.
I takozvani savez lijevog centra sastavljen od različitih stranaka ima poteškoća kod pronalaženja zajedničkog stajališta. Nova stranka Izraelci, koju je osnovao Ron Huldai, dugogodišnji gradonačelnik Tel Aviva, obećava da će biti novi dom za birače lijevog centra. No ko će s kim ući u političke saveze pokazat će se tek idućih sedmica.
Predizborna kampanja s kampanjom cijepljenja
U međuvremenu Benjamin Netanjahu ističe svoje vanjskopolitičke uspjehe kao „stvaratelj mira” s arapskim zemljama, bez da je morao učiniti veće ustupke Palestincima. Uz pomoć američkog predsjednika Donalda Trumpa je u kratkom razdoblju ratificirao sporazume o normalizaciji odnosa s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahrainom i Marokom te najavio takav sporazum i sa Sudanom.
Na unutarnjopolitičkom polju premijer nade polaže u kampanju cijepljenja protiv koronavirusa. „Izrael je svjetski prvak u cijepljenju”, napisao je Netanjahu na Twitteru. I stvarno, ova zemlja je postala poznata po brzom i masovnom cijepljenju građana. Ostaje otvoreno pitanje hoće li se birači više sjećati vladine oštro kritizirane korona-politike ili cijepljenja. A za tamne oblake iznad vladajućeg tabora mogao bi se pobrinuti i sudski postupak protiv Netanjahua zbog korupcije, koji bi trebao biti nastavljen u februaru.
Do izbora 23. marta može se još puno toga dogoditi. Iako Netanjahua njegovi pristaše rado nazivaju „čarobnjakom”, on mora jačati svoje političke saveze, kao što je onaj s ultra ortodoksnim strankama. On već kod izbora u aprilu i septembru 2019. godine nije uspio stvoriti stabilnu koaliciju – a ona mu je potrebna za ostanak na vlasti.
(TBT, DW)
