POLEMIKA
Nakon
što je Dodik prikačio novu kolektivnu krivicu bošnjačkom narodu
NAŠ CILJ: Islamizacija
muslimana!
NAŠA
DEVIZA: Vjerovati i boriti se!
Ko se digne protiv islama, neće
požnjeti ništa osim mržnje i otpora!…
Mase hoće islamsku akciju, ali
bez svoje inteligencije ne mogu jē povesti!
Piše Džemaludin
Latić, thebosniatimes.ba
Opasno je
idealizirati bilo koji, a naročito vlastiti narod; u svakoj generalizaciji
kriju se teška proturječja; u svakoj analogiji kriju se
brojne ne-sličnosti. Isto tako, svako potezanje kolektivne krivice jeste najava
opasnih pohoda protiv navodnih počinilaca te krivice, čak protiv čitave ciljane
zajednice ili naroda, ili je to zamjena teza i traženje opravdanja za vlastite
zločine protiv nedužnih. Ovo posljednje je dio povijesti bošnjačkog naroda i
fenomen njegove današnjice. U prvoj polovini XX. st. Bošnjacima je nametnuta
kolektivna krivica turskoosmanske vladavine; sredinom toga stoljeća – krivica
mladomuslimanstva; 1980-tih krivica tzv. islamskog fundamentalizma; a prošle
sedmice je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu njegov nekadašnji student
Milorad Dodik, aktualni politički vođa jednog dijela bh. Srba, prikačio novu
kolektivnu krivicu bošnjačkom narodu tvrdeći da je pojava ISIL-a na Bliskom
istoku nastavak politike koju je eksplicirao Alija Izetbegović u svojoj Islamskoj deklaraciji i koju je, kao
predsjednik SDA i bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, provodio.
Pošto – prema izvještajima svjetskih medija – ISIL ubija i progoni nemuslimane
(prisjetimo se slučaja jezidija u Iraku), kao i muslimane koji se od njih
razlikuju u tumačenju i življenju islama, kršćanima sa Zapada pred tv kamerama
odsijeca glave, prijeti uništenjem postojećih država i na taj način pravi
„islamsku državu“, to znači da je sve te metode zagovarao i provodio Alija
Izetbegović, odn. čitav bošnjački narod kome je rahm. Alija zaista bio nesporni
politički vođa trinaest godina! U krajnjoj konsekvenci, srpski narod u Bosni i
Hercegovini imao je pravo da se brani od „Alijine džamahirije“, a zločini koje
su srpske vojne i policijske formacije počinile na Bošnjacima posljedica su te
„odbrane“. Na koncu, to što Dodik danas radi na otcjepljenju iz Bosne i
Hercegovine ima svoje opravdanje u navedenim činjenicama. Do kraja
uprošćeno: to što čini ISIL, to se
spremaju činiti Bošnjaci, i to bi se već dogodilo da nije Dodika i njegove
politike!
Poslije ovog
predavanja recentnog srpskog vožde srpska nacija je ponovo na nogama, spremna
da pomogne svojoj „nezaštićenoj“ prekodrinskoj braći. Pa pošto svako
ispoljavanje velikosrbizma izaziva plimu tuđmanovštine u prekounju i
Hercegovini, onda će se, sasvim izvjesno, po zakonu spojenih posuda u balkanskoj
srpsko-hrvatskoj političkoj krčmi, na hrvatskoj strani javiti neki Tuđmanov
Dodik koji će i bh. Hrvate „spašavati“ od aktualnih bošnjačkih isilovaca!
Podsjećanja radi, u vrijeme najžešćih Tuđmanovih napada na našu zemlju i narod
jedan od vodećih pisaca Hrvatske, Ivan Aralica, u tadašnjoj Slobodnoj Dalmaciji iskasapio je Islamsku deklaraciju upozoravajući
Hrvate na to šta im je, navodno, bio pripremio Alija Izetbegović, pisac
vjerskopolitičkog manifesta pod naslovom Islamska
deklaracija.
Komunistička inteligencija se
ograđuje od Alijine Deklaracije
Po istom
zakonu političkih spojenih posuda, na Islamsku
deklaraciju su reagirali i (neo) komunistički teoretičari. Najprije je
Nagorka Idrizović, novinarka Oslobođenja, Aliju Izetbegovića kao i još trojicu njegovih saradnika i prijatelja: rahm.
Nedžada Ibrišimovića, Abdullaha Sidrana i autora ovog teksta izjednačila sa
Radovanom Karadžićem, Dobricom Ćosićem i R. P. Nogom, a onda je, u istom listu,
prije četiri godine, Esad Bajtal rahm. Aliju, na temelju istrgnutih citata iz Islamske deklaracije, kao i autora ovog
teksta (na temelju njegove prepolovljene izjave), nazvao fašistima. Godinama se
na ohaerovskim večerama društveno-politički teoretičari bošnjačke nacionalnosti
ograđuju od Islamske deklaracije šireći
famu o ovom tekstu i, objektivno, pobožnom dijelu bošnjačkog naroda, pa i
cijelom tome narodu prišiva nepostojeću krivicu. Sve što Bošnjaci, kao i ukupna
srpska i hrvatska javnost, znaju o Islamskoj
deklaraciji jeste da je rahm. Alija osuđen zbog nje na 14 godina zatvora te
da je on, navodno, na temelju političke platforme koja se nalazi u toj knjizi,
pokušao instalirati islamsku republiku na teritoriji Bosne i Hercegovine, što
bi kao svoju posljedicu imalo istrjebljenje srpskog i hrvatskog naroda s ovih
prostora. Kao što je poznato, taj proces su komunisti održali u Sarajevu 1983. g. bez prisustva javnosti – u vrijeme
kada je u Beogradu isplanirano formiranje Republike Srpske na tlu naše zemlje!
Udruženi komunistički zločinački
poduhvat
Ono što
99,99% javnosti ne zna jeste činjenica da tokom jednomjesečnog trajanja toga
procesa ni jedan svjedok nije potvrdio navode optužnice – sve dok Udba u
posljednjem danu nije dovela svoja dva intimusa: Halida Hadžiabdića, bliskog
rođaka tadašnjeg reisu'l-uleme, i Adnana Silajdžića, današnjeg „najistaknutijeg
profesora Islamskog teološkog fakulteta“, koji su dali za pravo javnom tužiocu Edini
Rešidović!
Ono što
99,99% ukupne javnosti u regionu i šire ne zna jeste da je Savezni sud u
Beogradu 1989. g. poništio navode optužbe da je Alija Izetbegović formirao bilo
kakvu političku grupu. Time je definitivno stavljena tačka na i u pravnom smislu: Savezni sud je potvrdio
da to što je Centralni komitet Saveza komunista Socijalističke Republike Bosne
i Hercegovine u montiranom procesu 1983. g. stavio na teret za trinaestero
muslimanskih (bošnjačkih) intelektualaca, naime da su planirali formirati
islamsku republiku na tlu Bosne i Hercegovine i tako, na isilovski način,
istrijebiti Srbe i Hrvate ove republike – jeste laž, udruženi komunistički
zločinački poduhvat! (Savez komunista SR BiH, njegov zvanični sljednik, SDP
BiH, kao ni ova država – ni do danas nisu poništili ovaj proces niti su pravno
i politički amnestirali njegove žrtve!)
Ćosić brani Aliju
Ono što
99,99% ukupne javnosti u ovom regionu ne zna jeste da je 1986. g. Odbor za
ljudska prava u Beogradu, koga su vodili srpski akademici Dobrica Ćosić, Ljuba
Tadić, Matija Bećković, Kosta Čavoški i dr., osudio Sarajevski proces kao
prepoznatljivo komunističko
staljinističko „suđenje za misao i reč“. Taj se dokument čuva u Muzeju „Alija
Izetbegović“ na Kovačima u Sarajevu. (Kako je, onda, moguće da Dobrica Ćosić,
„otac srpske nacije“ i ideolog velikosrpskih mitova i kalvarija na Balkanu na
kraju XX.st., prepusti srpsku naciju u Bosni „Alijinoj džamahiriji“?!)
Najtužnije
od svega jeste činjenica da 99,99% ukupne javnosti u regionu uopće ne zna šta u Islamskoj deklaraciji piše, kakav je
njezin sadržaj. Ovo je mali korak u tom upoznavanju.
Ako to kršćani / hrišćani budu
htjeli…
Pošto je u naprijed
istaknutoj velikosrpsko-tuđmanovsko-komunističkoj propagandi označena kao
isilovsko, čitaj: antihrišćansko štivo, prirodno je da ovdje istaknemo one
dijelove Islamske deklaracije koji se odnose na kršćane / hrišćane. Rahmetli
Alija je zapisao: Ako to kršćani budu
htjeli, budućnost može pružiti primjer razumijevanja i suradnje dviju velikih religija za dobrobit svih ljudi i čovječanstva – onako kako je prošlost bila
poprište besmislene netrpeljivosti i trvenja (v. izdanje Islamske deklaracije, Sarajevo,
Uniprint, 1992., poglavlje „Kršćanstvo i židovstvo“, 206.). U istom poglavlju
rahm. Alija pozdravlja „nove tendencije u Crkvi koje je deklarirao posljednji
Vatikanski koncil“ zato što su one „izvjesno približavanje prvobitnim osnovima
kršćanstva.“ U početnom stavu ovog poglavlja Alija razlikuje „Hristovu nauku od
Crkve“ kojoj zamjera što se, često tokom povijesti, ponašala „antihristovski“
(misleći pri tome na njezinu Inkviziciju i nepravedno gomilanje bogatstva). Što je Crkva više izraz i tumač etičkih
učenja Evanđelja, ona je dalje od inkvizicije i, samim tim, bliža islamu (206.).
Ništa manje humane poruke Alija je odaslao židovima, sa kojima smo mi,
muslimani, „stoljećima živjeli zajedno“ (206.) i koje naglašeno razlikuje od
cionista, a za ove posljednje kaže da su „u Palestini bacili izazov svim
muslimanima svijeta“ (207.). Da bi
zadržali Jeruzalem – piše Alija – Židovi
bi morali pobijediti islam i muslimane, a to se – hvala Bogu – nalazi izvan
njihove moći (207.).
Monoteizam i jednakost svih ljudi
Slijedom univerzalnog islamskog učenja i muslimanskog instinkta,
Alija kršćane, židove i sve monoteiste poziva univerzalnim vrijednostima
(posebno u poglavljima „Sloboda savjesti“, „Cilj ne opravdava sredstvo,“
„Manjine“, „Republikanski princip“, „Žena i porodica“…). U borbi za islamski poredak dozvoljena je upotreba svih sredstava, svih
osim jednog – osim zločina – piše Alija i nastavlja: – Niko nejma pravo lijepo ime islama i ove borbe okaljati nekontroliranom
i suvišnom primjenom nasilja… Što budemo moralno jači, sve manje će nam biti
potrebna sila, koja je u pitanjima opredjeljenja oružje slabih, a ne jakih. Ono
što ne može sila, može velikodušnost, dosljednost, hrabro držanje (Kur'an,
16/125; 26/34-35) (191.).
Odbacujući
zločin, duhovnu diktaturu, svaku vrstu prisile u pitanjima savjesti i
opredjeljenja, svako nedostojno sredstvo u ostvarivanju univerzalnog islamskog
društva i političkog poretka, Alija se, zapravo, zalaže za onu osnovnu islamsku
i univerzalnu vrijednost: pravdu za sva ljudska bića. Možda je jedno od
najljepših mjesta njegovog islamskog manifesta ono u kome on govori o
jednakosti ljudi, gdje kaže: Dvije
činjenice magistralnog značaja: jednoća Boga i jednakost svih ljudi utvrđene su
Kur'anom na takav jasan i izričit način da dopuštaju samo jedno jedino,
doslovno tumačenje: nejma drugog Boga osim jednog Boga; nejma izabranog naroda,
izabrane rase ili izabrane klase; svi su ljudi jednaki!(179.). Neka ovu
priču o odnosima muslimanske i drugih zajednica opečate principi koje Alija
navodi u poglavlju „Odnosi prema drugim zajednicama“, a ti su: sloboda vjerskog
opredjeljenja; snažna, odlučna i aktivna odbrana (od svake vrste agresije-
Dž.L.); zabrana napadačkog rata i zločina; međusobna suradnja i upoznavanje
naroda između sebe; poštivanje preuzetih obaveza i ugovora; reciprocitet (Ništa što čini da svijet bude bolji ne može
a priori biti odbačeno kao neislamsko, 177.).
Jedan prijedlog Predsjedništvu Bosne
i Hercegovine
Zbog ovih i
svih ostalih stavova iz Islamske
deklaracije predlažem Predsjedništvu Bosne i Hercegovine – zarad zdravog
mira i napretka svih građana ove napaćene zemlje kao i cijelog Balkanskog
poluotoka – da kopira milion i tri
stotine hiljada primjeraka ove humane knjige i podijeli ih svakom bh. Srbinu,
plus 6 miliona primjeraka za Srbe istočno od Drine, zatim 700 tisuća primjeraka
za svakog bosanskog Hrvata, plus 4 miliona primjeraka za sve Hrvate zapadno od
Une – kako bi se preduprijedio novi krug zločina na Balkanu na koje pozivaju
Dodik i Aralica. Dodajmo tome dva i po miliona primjeraka ove knjige za sve
Bošnjake Balkana – kako bi se spasili od komunističkog ideologa Esada Bajtala
koji upozorava na „Alijin fašizam“ zbog slijedećeg pasusa iz Islamske deklaracije: – Nejma mira ni
koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih
institucija! …Polažući pravo da sâm uređuje svoj svijet, islam jasno
isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom
području(176.).
„Alijin fašizam“
Ovdje valja napomenuti da je rahm.
Alija svoj manifest pisao u vrijeme hladnoratovskog nadmetanja dva
društveno-politička svjetska sistema koji bi se najkraće mogli sažeti u
terminima kapitalizma i socijalizma, sa svim njihovim varijantama. Islam i
muslimani nikad neće prihvatiti izrabljivački karakter kapitalizma niti duhovnu
diktaturu socijalizma! Svaki ljudski sistem i ideologija su krnjavi i prolazni,
nespojivi sa islamom, Allahovom Riječju, koja je savršena i neprolazna kao i
njezin Autor.
Kada danas čovjek pogleda Islamsku deklaraciju, ne može a da se ne
začudi s koliko uvjerenja i s kakvom sigurnošću je ovaj naš pisac predskazivao
propast i jednog i drugog sistema – zbog „tamnih i neprihvatljivih strana
njihovog napretka i dubokih kriza koje povremeno potresaju oba sistema“ (209.).
O tim „tamnim i neprihvatljivim stranama“ kapitalizma najveći umnici Zapada
(Krleža, Unamuno, Kundera, Miloš…) pisali su deseterostruko negativnije od
Alije, pa ipak ih niko zbog toga nije nazivao fašistima, bar ne na ovim
prostorima. A zar- sa stanovišta univerzalne ljudske slobode – danas iko ima
snage da vidi išta pozitivno u „najkolosalnijem političkom pokolju u povijesti“
– socijalizmu u komunističkoj izvedbi (Alain de Benoist), čija su žrtva bili
brojni muslimanski i hrišćanski narodi od Kine do Slovenije, među njima i
Bošnjaci? U toj epohi, Alija je islam vidio kao alternativu ovim zakrvavljenim
ideologijama i sistemima!
Svoje poruke novim generacijama
muslimana koje misle na islamski način i znaju gdje pripadaju Alija je ispisao
poput smjerokaza u većem dijelu svoga manifesta. One su toliko lijepe u svojoj
originalnoj jasnoći, jednostavne a dubokoumne, da nas je strah da ih ovdje
citiramo pojedinačno kako ne bismo nehotično umanjili njihov sjaj; svaki
zainteresirani čitalac neka ih pročita u njihovom kontekstu.
Post scriptum: odgovor na jedno Alijino
egzistencijalno pitanje
Sjedeći na terasi Centrale SDA,
zagledan u obronke ispod Trebevića odakle su nas četnici gađali nekoliko ljeta
i zima, Alija, skrhan životom, zabrinut, upitao je: – Šta da činimo, kakvu politiku
da vodimo pa da više nikad ne siluju naše kćeri i da nas ne kolju? – Nisam
mogao ništa da kažem iako se odgovor nametao sam o sebi – jer on je već odavno
skrivao svoju Islamsku deklaraciju čak i od samog sebe i odlučio se za politiku „neisticanja pripadnosti islamu.“ (To
je bio isti onaj Alija koji je u sudnici 1983. g., dan uoči izricanja presude,
izjavio: -„Svu svoju ljubav poklonio sam islamu!“)
Danas kada se ponovo kače kolektivne krivice
ovom muslimanskom narodu; kada našom zemljom haraju mito i korupcija,
siromaštvo i beznađe…; kada se u Sarajevu ponovo etablira „politika bratstva
i jedinstva“; kada svaku islamsku akciju sabotiraju udbaši iz struktura
Islamske zajednice; kada se nad našom zemljom nadvija sablast secesije; kada
niko nije siguran da li će Evropska unija opstati i da li ćemo ući u članstvo
Nato saveza; kada se na Bliskom istoku forsira fantom ISIL-a za čiji ćemo
nastanak i ciljeve saznati tek nakon trideset godina; kada se protiv islama i
muslimana vodi neobjavljeni treći svjetski rat na svim stranama svijeta, itd.,
odgovor na pitanje zabrinutog Alije je vrlo jednostavan: -Vrijeme je za Islamsku deklaraciju! Ona je izvor naše
snage, i zato „trojedina“ koalicija želi da je ubije u nama! – A gdje su snage
koje su spremne da je realiziraju? – Odgovor na to pitanje pronašli smo prije
nekoliko dana na stadionu „Bilino polje“ u Zenici, tokom igre naše fudbalske
reprezentacije protiv reprezentacije države koja je nastala na mitovima i
genocidu, kada je čitav stadion skandirao: „Bosna! Palestina! Allahu ekber!“ (U muslimanskom svijetu bez islama nejma
patriotizma; Panislamizam je uvijek izvirao iz samog srca muslimanskog naroda,
nacionalizam je uvijek bio uvozna roba; Islam je naša ideologija, panislamizam
naša politika…). Poslao sam selam velikom islamskom srcu i prošaptao: –
Evo ko će realizirati tvoju i Salihovu Islamsku
deklaraciju! Pogledajte kakve plemiće duha rađaju bošnjačke nevjeste i
odgajaju naše hodže!
(The Bosnia Times)
