Mladi Prijedorčanin Kristijan Vujčić (26) jedan je od 250 korisnika javne kuhinje “Optimisti”. Svaki dan dolazi po obrok za sebe i majku i to valjda više nikom ne bi bilo čudno, da Kristijan nije junak priče iz bosansko-hercegovačkih “lovaca na oluje” i mladić koji je s desetkom diplomirao na temu reforma javne uprave u BiH.
Od diplomiranog ekonomiste, smjer javna uprava, do javne kuhinje je trnovit put o izgubljenim snovima i nadanjima da negdje pod ovom kapom nebeskom postoji makar i jedno mjesto na kojem će biti siguran i sretan. Danima smo ga nagovarali da priča. Skroman i jednostavan kaže da se u ovoj koži, u kojoj se našao prije jedanaest mjeseci, kada je zbog pandemije izgubio posao skladištara, ne osjeća nimalo lagodno.
„ Nisam jedini koji je ostao bez posla. Svjestan sam da je moja pozicija na toj nekoj društvenoj ljestvici sada na samom dnu. Ako se pitate da li me je sram zbog toga, ove slike iznad i ovog apela ispod teksta, priznajem jeste. Sram me je, zemlje po kojoj hodam, onog fakulteta, gimnazije a posebno prijatelja i rodbine. Ova godina mi je uzela sve što sam godinama pokušao da održim na nogama, a evo danas i ugled“, priča s tako vidljivom, gotovo opipljivom tugom mladić koji nije zaboravio one koji su sad, ali i ranije bili uz njega.
„Tražio sam posao, ali bezuspješno. Negdje kod 60-te aplikacije sam prestao da brojim, a odgovor sam dobio tek na pet. Nisam bio izbirljiv, aplicirao sam i u struci i mimo nje“ kaže Kristijan koji je u tom periodu bukvalno radio sve i svašta kako bi preživio.
Tako pametni dožive dramu boreći se za koru hljeba, a glupi uhljebi kupe i diplomu i posao.
(TBT, Prijedor.info)
