Magazin Journal of Foreign Service početkom ove sedmice objavio je razmišljanja Daniela Serwera o tome kako reformirati Dejtonski mirovni sporazum.
Ovaj dokument temelj je današnje BiH.
U svom blogu Serwer se osvrće na taj tekst i daje neke dopune.
“Želio bih vidjeti kraj upravljačkim strukturama proisteklim izravno iz rata – takozvanih entiteta, odnosno Federacije i njenih kantona, kao i Republike Srpske – i preraspodjelu njihove vlasti na „državnu“ vladu u Sarajevu, koja bi bila osposobljena da pregovara i provodi obaveze članstva u Evropskoj uniji (pravna stečevina EU), a da većina ostataka vlasti bude prepušten općinama s ciljem pružanja što boljih usluga građanima”, piše Serwer.
On dalje navodi da mu je stalo da BiH ima što bolji pravni sistem koji će štititi pojedince, a ne favorizirane kolektivitete.
“Ovo su prilično radikalne stvari. U osnovi bih pretvorio Bosnu i Hercegovinu u građansku državu koja se zasniva na poštivanju prava pojedinaca kao građana, a ne u „multietničku“ državu zasnovanu na privilegijama favoriziranih etničkih grupa, zvanih ‘konstitutivni narodi’”, piše Serwer.
Može li se to dogoditi, pita on dalje?
“Da, može, ali bi bila potrebna neobična podudarnost opredjeljenja.
Ne možete očekivatiod trenutnog rukovodstva da pokrene ovakvu reformu, koja bi brzo uklonila etničke nacionalističke političke stranke s vlasti.
Impuls bi morao dolaziti od građana organiziranih kroz javni pokret, koji bi poticali i podržavali ključni međunarodni partneri, posebno SAD, Velika Britanija i Njemačka (koja bi tako potaknula EU na akciju). Posljednjih godina ponavljaju se znakovi narodnog nezadovoljstva, ali ono se nikada nije spojilo u masovni pokret na cijelom području zemlje s jasnim ciljevima promjene ustava.
Međunarodna zajednica bi trebala izgladniti zvijer tako što će drastično smanjiti priliv međunarodnih sredstava entitetima i kantonima, ali i protiviti se suzbijanju narodnog nezadovoljstva”, piše Serwer.
Upozorava i na tvrdnje da je vjerovatniji raspad BiH na tri nacionalne republike, “uz prateće nasilje i etničko čišćenje”.
Dodaje i da je inicijalni tekst ovog sadržaja pisao prošle godine kada je u opticaju bila priča o dogovoru Srbije i Kosova o razmjeni teritorija i crtanju novih granica na Balkanu.
Ta je ideja, kaže, propala, po svemu sudeći. Ipak, tada je imala posebno strašne moguće posljedice po BiH.
No, Serwer upozorava da opasnost nije prošla.
“I dalje postoji veliki rizik od erupcije nasilja u BiH.
Prekomjerno naoružavanje policije Republike Srpske od strane Rusa, spremnost Srbije da podrži svesrpsko raspoloženje ne samo u Bosni već i u Crnoj Gori i na Kosovu, otvoreno zalaganje Milorada Dodika za secesiju i negiranje genocida iz 1990-ih, sve veća saradnja između hrvatskih i srpskih nacionalisti i osjećaji izolacije, pa čak i očaja među Bošnjacima, ukazuju na moguću nestabilnost ili nešto još gore.
Jasno je da sa dejtonskom Bosnom nećemo proći sljedećih 25 godina. Bez obzira na dobro što je učinjeno u završetku rata, dejtonska BiH ne može ispuniti težnje svojih građana za integracijom u Evropsku uniju. Bilo bi daleko bolje popraviti to čim prije možemo, umjesto da dopuštamo trenutnim problemima da rastu dok ne dovedu do nasilja.
Novoizabrani predsjednik Joe Biden želi obnoviti američko vodstvo i ponovno potvrditi demokratske vrijednosti. Bosna i Hercegovina bi bila dobro mjesto za početak.
Dejtonska Bosna ima 25 godina. Vrijeme je da se ponašate kao odrasla osoba”, zaključuje Serwer.
(TBT)