Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Ne budimo licemjerni: Effie Eitam je zapravo pravi kandidat za direktora muzeja posvećenog Holokaustu Yad Vashem. Protesti intelektualaca sa ljevice zbog ovog postavljenja plod su negiranja realnosti i pokušaji uljepšavanja stvarnosti. Eitam je pravi nosilac izraelskih pouka o Holokaustu.
Postaviti na čelo ove institucije učenog čovjeka sa moralnim nazorima, koji će se boriti protiv rasizma, nacionalizma i ratnih zločina uvijek i svuda, u ime sjećanja na Holokaust, bilo bi u kontradikciji sa trajnim opredjeljenjima Izraela koji se prenose s koljena na koljeno. Zato je predsjednik vlade dobro učinio kada je na to mjesto imenovao čovjeka koji predstavlja istinski duh Izraela.
Eitam, deklarirani rasista osumnjičen za ratne zločine, uvijek će cijelom svijetu jasno reći šta Izrael zaista misli: da je poslije Holokausta Jevrejima sve dozvoljeno, da poslije Holokausta niko nema pravo da pridikuje Izraelu, da međunarodno pravo ustanovljeno poslije Drugog svjetskog rata i Holokausta važi za sve države osim za Izrael, da ovdje živi izabrani narod koji osvjetljava put čovječanstvu i da ovdje žive jedine žrtve ratnih zločina u historiji, pred kojima je također zabranjeno podsjećati na žrtve drugih. Stoga je Effie Eitam Yad Vashem, a Yad Vashem jeste Eitam.
Holokaust i izreka „Nikada više“ mogli su nas povesti u dva pravca: u odlučnu i pravednu borbu Izraela u razotkrivanju rasizma i ratnih zločina svuda gdje se oni događaju, ili do uvjerenja da se samo nasiljem može spriječiti novi Holokaust. Izrael je odavno izabrao ovo drugo, a izbor Eitama se lijepo uklapa u taj izbor.
Zašto se žalimo na Eitama kada naše ministarstvo spoljnih poslova, a ne general Eitam, nadmjeno zahtijeva izvinjenje od Christiane Amanpour zato što se usudila da u istoj rečenici spomene Kristalnu noć kao objavu rata kulturi i znanju i vladavinu Donalda Trumpa. I bez Eitama Izrael ne dopušta spominjanje nacizma bez osvrta na stradanja Jevreja i protivi se sjećanju na druge genocide.
Ovaj arogantni nacionalizam odlično paše Eitamu koji je bio na čelu Givati brigade za vrijeme Prve intifade, poslije čega je uslijedio čuveni sudski proces Givati. Eitam je ponosni nosilac ukora načelnika generalštaba zbog pretjerane upotrebe sile, vlasnik izjave da iz Izraela treba protjerati „većinu“ Palestinaca, da treba izbaciti Arape iz Kneseta i izmijeniti „etički kod“ izraelske vojske. To su pouke koje je on izvukao iz Holokausta. On podržava preseljenje stanovništva, etničko čišćenje i aparthejd – sve dok postoji stvarna ili umišljena opasnost po Jevreje.
On je izjavio da „svijet bez Jevreja ne bio postojao“ i često kaže da je „Izrael sveta zemlja“. Za njega su Arapi petokolonaši, kao što su Jevreji bili nacistima. Naravno, ovo nije dozvoljeno poređenje u Eitamovom sistemu vrijednosti. Uskoro će i mnoge druge stvari biti zabranjene.
Ali nije on ustanovio posjete koncentracionim logorima kojima se ispira mozak mladim Izraelcima, koji se sa ovih putovanja vraćaju ogrnuti nacionalnom zastavom, lijući suze i vjerujući u snagu oružja i sile. Nije Eitam izmislio sistematsku zloupotrebu Holokausta u izazivanju vječne krivice Evrope, da bi se spriječila svaka kritika sramne izraelske okupacije.
Zamišljam Eitama kako posjetiocima svog muzeja u Memorialnom holu objašnjava da je ovo država naroda kojem je sve dozvoljeno. Na primjer, do smrti tući nevine ljude, kao što to čine vojnici u Gazi, ili izvršiti pokolj u selu, kao što se 1948. dogodilo ne tako daleko od mjesta gdje je sada Yad Vashem. I ovdje opet stupa na snagu zabrana povlačenja paralele sa sličnim događajima u historiji, kao što je Holokaust, a u ime baš toga – Holokausta.
(TBT, Haaretz)