Zabrinuti ste za planetu, i željeli biste izbjegavati flašice i drugu plastiku za jednokratnu upotrebu. Ali nije jednostavno.
Ako koristite proizvode na kojima piše da su “biorazgradivi”, to može značiti da se oni razgrađuju isključivo pod posebnim uvjetima, a to bi moglo da zakomplicirati reciklažu, objašnjava Jason Locklin, ekspert za materijale sa Univerziteta Georgia.
“To je vrlo zbunjujuće, ne samo potrošačima već i mnogim naučnicima”, kaže on.
Evo četiri primjera proizvoda koje možete da sretnete u gotovo svakoj radnji.
Plastika na bazi kukuruza
Predmeti napravljeni od poliaktičke kiseline, odnosno PLA, uključuju flaše, pribor za jednokratnu upotrebu, plastične filmove, neke kese i drugo. Oni izgledaju kao plastika napravljena od nafte, ali PLA se mahom dobija iz kukuruza ili iz nekih drugih biljaka, kao što su repa, šećerna repa ili kasava.
Naljepnice na proizvodima od PLA ponekad ih opisuju riječju “compostable”. Ali to ne znači da treba samo da ih zafrljačite na gomilu na kojoj se skuplja gnojivo. Da bi se pravilno razložili, ovi proizvodi se moraju poslati u fabrike za preradu.
Proces industrijskog kompostiranja uključuje visoke temperature i precizno kontroliranu vlažnost, između ostalog, i nije svuda dostupan. Što je još gore, PLA proizvodi izgledaju kao regularne plastične flaše koje mogu da se recikliraju i čija je oznaka PET (prave se od najobičnije plastike). Mnogi ih zato ostavljaju na gomile za reciklažu, a ovo može biti problem i da “zagadi” cijeli proces reciklaže.
A ukoliko se PLA đubre nađe na deponiji, ono će tamo ostati veoma dugo, pošto će teško doći do neophodnih uvjeta.
Papir, na neki način
Mnogi restorani pokušavaju izbaciti plastične slamčice i uvesti papirne. Isto tako, papirne flaše se sve češće posmatraju kao dobra alternativa onim plastičnim. Mogu biti napravljene od održivog i obnovljivog materijala (drveće!), pa su papirne flaše privukle pažnju čak i velikih kompanija. Coca-Cola, pivarski gigant Carlsberg i proizvođači votke Absolut u dosluhu sa Paper Bottle Company i istražuju moguće opcije.
Papir je, naravno, moguće reciklirati – ali samo pod uvjetom da je to samo papir. No flaše i posude na bazi papira prave se i od nekoliko slojeva materijala koji nije papir, uključujući plastiku ili folije. Website jedne kompanije koja pravi papirne flašice postavio je “stopostotnu razgradivost” kao svoj cilj, što znači da još nisu tamo.
Hipotetički, svako bi mogao baciti te ostale slojeve i reciklira samo papir, ali ko će zaista raditi tako nešto?
Vlakna
Neki restorani koriste posude koje su napravljene i koje se reklamiraju da budu “kompostabilne”. One se prave od bagasa, vlakna koje nastaje kao nusprodukt u fabrikama za preradu šećerne trske.
Možda je vaša posuda “kompostabilna”, ali samo pod uvjetom da je odlažete na pravi način, ili koristite profesionalne usluge odlaganja.
Nemojte je stavljati u odjeljak za reciklažu: materijali koji dolaze u kontakt sa hranom je ne prolaze.
Bakterije pomažu
PHA, odnosno polihidroksialkanoat, stvar je o kojoj svi pričaju već godinama kada se spominje biorazgradivost. Ova bioplastika, koju mogu proizvesti bakterije, ima neka svojstva koja obećavaju: istraživanja pokazuju da se ona može razložiti na običnim deponijama. U vodama oceana, razložit će se za nekoliko godina, što je mnogo bolje nego 450 godina, koliko treba standardnoj plastici.
Ali isplativa proizvodnja ovog materijala predstavlja veliki izazov.
Cove, kompanija za flaširanje vode, kaže da će uskoro na tržište izbaciti posude napravljene od PHA. Kompanija koja ih snabdijeva bioplastikom, RWDC Industries, predstavila je prošle godine u svom sjedištu u Singapuru slamčice za piće na ovoj bazi.
Postoji tržište za proizvode koji ne ugrožavaju životnu sredinu. Jedan izvještaj navodi da je 34 odsto potrošača spremno izdvojiti više novca za vodu koja bi dolazila u flašama koje su stopostotno biorazgradive.
Na kraju…
Biorazgradivi materijali imaju svoj značaj i mogu pomoći da se smanji količina plastike s kojom se suočava planeta, kaže Jena Jambek, profesorka zaštite životne sredine na Univerzitetu Georgie. Ali ona brine da više štete nego koristi donose proizvodi koji na prvi pogled izgledaju prijateljski nastrojeni prema okolini, a koje je teško reciklirati.
“Morate razmišljati o tome šta će se dogoditi na kraju životnog ciklusa svakog proizvoda”, kaže ona.
Na kraju svega, objašnjava dr Dzambek, “najbolja stvar koju možete uraditi za svoju okolinu je da uopće ne stvarate nikakvo smeće.”
(TBT, NYT)