Odnosi između Ankare i Washingtona su u posljednje vrijeme imali i uspone i padove. Ali sve u svemu je turska vlada imala ogromnu korist od kursa američkog predsjednika Trumpa. Hoće li Biden tu nešto mijenjati?
Promjena vlasti u Bijeloj kući najvjerojatnije će dovesti do promjene politike Sjedinjenih Američkih Država. I u vanjskoj politici će svakako doći do promjena. Bilateralni odnosi između Ankare i Washingtona mogli bi biti preoblikovani, piše DW.
Iznenadna ostavka turskog ministra financija Berata Albayraka proteklog vikenda već je prvi znak promjene kursa: zet predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana godinama nije uspio pronaći rješenja za katastrofalnu gospodarsku situaciju. No, turski ga je predsjednik cijenio zbog njegovih dobrih odnosa s Bijelom kućom.
Navodno je Albayrak redovno razgovarao s Trumpovim zetom Jaredom Kushnerom. Nakon završetka Trumpovog predsjedništva, Albayrakove američke veze više nisu važne i morao je otići, smatraju stručnjaci – mada je Albayrak svoju ostavku naravno opravdao zdravstvenim problemima.
Trump se miješao u istrage protiv Ankare
Godinama je svaki komunikacijski kanal do Trumpa bio ključan za interese turskog predsjednika – posebno kada je riječ o sprečavanju istraga i sankcija. Istraživanje New York Timesa objavljeno u listopadu/oktobru dokumentiralo je kako je turska vlada u nekoliko navrata utjecala na Trumpovu administraciju. Između ostalog, navodno je američki predsjednik ometao istrage njujorškog javnog tužiteljstva protiv turske državne banke Halkbank.
Ova banka je pod istragom jer se sumnja da je prekršila američke zakone o sankcijama prebacujući milijarde dolara u zlatu i gotovini u Iran. Posebno osjetljivo u skandalu s Halkbankom je da su ljudi iz najužeg Erdoganovog kruga – poput bivšeg ministra gospodarstva Mehmeta Zafera Caglayana – navodno bili umiješani u ilegalne poslove.
Kraj predsjedničkog dijaloga
Bivši turski ministar vanjskih poslova i veleposlanik Yaşar Yakış pretpostavlja da se od Joea Bidena ne trebaju očekivati neformalni dogovori na predsjedničkoj razini, kao što je to bilo uobičajeno u vrijeme Trumpa. “Svi sada znaju da se Trump na Erdoganov zahtjev umiješao u rad američkog pravosuđa.” Biden neće dopustiti ovakvu intervenciju. “Pravosuđe će se vratiti normalnoj praksi”, rekao je bivši diplomat.
Ankara je u nedavnoj prošlosti više puta razočarala američkog predsjednika. Trump se svaki put ljutio, ali svoje prijetnje nikada nije izvršio. Tako je primjerice prijetio da će “ekonomski uništiti” Tursku ako turske oružane snage umarširaju u Siriju. Ankara se, međutim, nije dala zaplašiti: čim je Washington povukao svoje trupe sa sjevera Sirije, Ankara je iskoristila priliku i njene su trupe započele vojnu operaciju u listopadu/oktobru 2019. protiv kurdske paravojske YPG – bliskih saveznika SAD-a.
Međutim, vještim pregovaranjem su ekonomske sankcije bile izbjegnute. Na sastanku u Ankari sredinom listopada 2019., Erdogan i američki potpredsjednik Mike Pence dogovorili su se o petodnevnom prekidu vatre na sjeveru Sirije, kako bi uspostavili sigurnosnu zonu na području koje je bilo pod kontrolom YPG-a. Zauzvrat, Washington se odrekao ekonomskih sankcija.
Nema sankcija za ruske rakete
Turska vlada ozbiljno je stavila odnose s Washingtonom na kušnju već u junu 2019. Turska je tada odlučila osigurati svoj zračni prostor ruskim proturaketnim sustavom S-400. Washington je tjednima vršio pritisak na tursku vladu kako bi ju odvratio od sklapanja raketnog sporazuma s Rusijom i umjesto toga kupila američki protivzračni sustav Patriot. No prijetnja sankcijama, pa čak i ultimatum, nisu impresionirali turskog predsjednika – Turska je kupila ruski sistemnaoružanja. Bila je to pljuska ne samo Washingtonu, već i NATO-savezu u cjelini – Rusija se na kraju krajeva smatra geostrateškim protivnikom Transatlantskog saveza čiji član je i Turska.
Ali čak i taj potez nije imao posljedice. Trump još nije uveo nikakve sankcije. Stručnjaci pretpostavljaju da će se tolerancija prema Ankari sada promijeniti: “Biden će izvršiti pritisak na Ankaru i ponovno pokrenuti američke institucije. Neće se zadržavati na osobnim razgovorima s Erdoganom”, smatra politologinja Sezin Öney.
Američki Kongres želi sankcije
Posljednjih mjeseci američki je Kongres bio mnogo kritičniji prema Erdoganovoj politici od trenutnog američkog predsjednika. Zastupnici su u više navrata tražili da se protiv Turske uvedu takozvane sankcije CAATSA. Zakon o suzbijanju američkih protivnika sankcijama (Countering America's Adversaries Through Sanctions Act), koji je sam Trump iniciirao u lipnju 2017., već se koristi protiv zemalja poput Irana, Sjeverne Koreje i Rusije. Stav da bi i Tursku trebalo staviti na taj popis prevladava i u Senatu i u Zastupničkom domu.
Bivši ministar vanjskih poslova Yakış ističe da je sadašnji predsjednik Trump učinio sve što je u njegovoj moći da odgodi sankcije CAATSA naspram Turske. No to bi se s Bidenom moglo promijeniti: “Biden će učiniti sve što zakon kaže i na kraju primijeniti CAATSA. Vidjet ćemo koje će sankcije odabrati, ali Biden će provesti odluku koju je donio (zakonodavni) sistem.”
Biden želi “poraziti Erdogana”
Intervju iz decembra prošle godine pokazao je da su ne samo američki Kongres, već i sam Joe Biden kritični prema turskoj politici. U jednoj televizijskoj emisiji on je turskog predsjednika nazvao “autokratom” i pozvao je na pružanje podrške turskoj opoziciji “kako bi porazila Erdogana”.
Turski predsjednik čestitao je izabranom predsjedniku Bidenu na izbornoj pobjedi u utorak. Ali istovremeno se i zahvalio Trumpu, koji je kako je Erdogan naglasio, “unaprijedio naš odnos svojim dalekovidnim odlukama”.
(TBT)
