Mirovni sporazum o Nagorno-Karabahu predstavlja trijumf ruske diplomatije, čudom pretvarajući nered i gubitke u pobjedu. Ključ će biti u tome da se održi, jer Jermenija liže rane, a trijumfalni Azerbejdžan se raduje.
U ponedjeljak ujutro stvari nisu izgledale dobro za položaj Rusije na južnom Kavkazu. Nekoliko nedjelja je bjesnio rat između Jermenije i Azerbejdžana zbog otcjepljene provincije Nagorno-Karabah. Jermenija je, poput Rusije, članica Organizacije ugovora o kolektivnoj bezbjednosti, što je zapravo čini ruskim saveznikom. Ali Jermenija je gubila rat i gubila ga je teško.
Nanijevši slamajući udarac jerevanskim snagama, Azerbejdžan je u nedjelju zauzeo ključni grad Šušu na jugu Nagorno-Karabaha. Govorilo se da se njegova vojska približava glavnom gradu pokrajine Stepanakertu. Moral jermenskih trupa se urušavao. Izgledalo je kao potpuna pobjeda Azerbejdžana.
Iako sigurno nije katastrofalna, implikacije ove pobjede teško bi se mogle nazvati pozitivnim za rusku spoljnu politiku. U prvom redu, to je potkopalo kredibilitet Rusije kao saveznika. I drugo, prijetilo je stvaranjem opasnog primjera za druge zemlje u ruskom bliskom inostranstvu sa otcjepljenim regionima, poput Gruzije i Ukrajine. Takav azerbejdžanski presedan mogao bi možda ohrabriti druge u uvjerenju da se i njihovi sopstveni problemi mogu slično riješiti vojnim sredstvima.
Dopuštanje Jermeniji da bude potpuno poražena nije, prema tome, bilo u interesu Rusije. Ali Rusija takođe nije zainteresovana ni za loše odnose sa Azerbejdžanom, a kamoli da zarati s njim. Stoga pristup direktne pomoći Jermeniji nije bio opcija. Činilo se da čak i djelovanje posrednika neće uspjeti, s obzirom da Azerbejdžan nije imao očiglednu potrebu za posredovanjem. Činilo se da Rusija gubi u svakom slučaju.
A onda se, iz vedra neba, u ponedjeljak uveče sve promijenilo. Ruski predsjednik Vladimir Putin objavio je da je postigao dogovor sa svojim azerbejdžanskim kolegom Ilhamom Alijevim i jermenskim premijerom Nikolom Pašinjanom da rat završi. Zašto su se Jermeni složili, jasno je – njihova vojna situacija im je ostavljala malo izbora. Zašto su se Azerbejdžanci složili, manje je očigledno, s obzirom na to da su vjerovatno mogli još više dobiti nastavkom borbe. Ali uslovi su dovoljno povoljni da se čini vjerovatnim da su ih smatrali predobrim da bi ih mogli odbiti.
Prije nedavnog rata, gotovo cijeli Nagorno-Karabah bio je van kontrole Azerbejdžana, dok je Jermenija takođe zauzela sedam susjednih azerbejdžanskih provincija. Tokom borbi, Azerbejdžanci su zauzeli južni dio Karabaha i većinu od četiri regiona. Prema uslovima sporazuma od ponedeljka, oružane snage svake strane zadržat će se na trenutnim položajima, ali do 1. decembra Jermenija mora Azerbejdžanu vratiti preostala tri okruga koja još uvijek zauzima – Lačin, Kalbajar i Agdam.
U stvari, sporazum osigurava da Azerbejdžan povrati svu svoju teritoriju osim sjevernog dijela Nagorno-Karabaha. Na ovaj način se to može vidjeti kao odlučujuća pobjeda Azerbejdžana.
Sporazum, međutim, ne rješava šta će se dogoditi sa sjevernim dijelom Nagorno-Karabaha, koji ostaje pod kontrolom jermenskog lokalnog stanovništva. Smanjeno na djelić svoje bivše veličine i odsječeno spolja, ono što je ostalo od nezavisnog Nagorno-Karabaha teško da će biti održiva jedinica. Njegova jedina veza sa Jermenijom biti će put kroz ono što se naziva ’lačin koridor’. Ovo će kontrolisati ruski mirovnjaci, koji će takođe nadgledati linije fronta.
Posredovanjem u ovom mirovnom sporazumu, Rusija je barem za sada spasila Karabah od potpunog zauzimanja od strane Azerbejdžana. Na ovaj način može da tvrdi da je učinila sve što je mogla da zaštiti jermensko stanovništvo. Ubjeđujući Azerbejdžance da puste ruske mirovne snage u to područje, takođe su sebi zagarantovali centralnu ulogu u bilo kojem konačnom rješenju tog pitanja. Međutim, istovremeno se Rusija takođe zadržala u milosti Azerbejdžana, dogovarajući sporazum kojim se obnavlja većina izgubljenih teritorija zemlje.
Na Zapadu su ruski mirovnjaci stekli reputaciju razbojnika, pomažući zamrzavanje sukoba, umjesto da ih riješe. U ovom slučaju, oni su igrali pozitivnu ulogu, omogućavajući Jermeniji da potpiše mirovni sporazum pružajući određeni stepen sigurnosti.
(TBT, Logicno)
