Kada se 16. novembra njegov mandat u Centru završi, u općinske arhive prvo trebaju ući istražitelji institucija za provođenje zakona!
(Citiram:) „Ako i jednom mom vojniku JNA bude falila dlaka s glave, ja ću spalit’ Sarajevo!“ (kraj citata). Građani Sarajeva koji su rat proveli u glavnom gradu Republike Bosne i Hercegovine sjetit će se da je ovu prijetnju na samom početku agresije iz Lukavice uputio poručnik Nedžad Ajnadžić, oficir KOS-a JNA istresajući bijes prema prvim patriotskim jedinicama TO BiH koje su postavljale odbranu grada.
Sarajlije bi mu to možda halalile i zaboravile (a ne trebaju) da u godinama koje su uslijedile isti taj poručnik KOS-a Ajnadžić nije, ovaj put u šinjelu SDA, skršio, profućkao i „sklonio“ milione budžetskih para na štetu građana. Građani općine Centar, „10 puta važnije od ostalih“ trebaju misliti o tome kada u nedjelju, 15. novembra budu uzimali glasački listić u ruke. Jer, on Sarajevo onda nije spalio, ali je vjerovatno napravio i veću štetu.
A bogami se i obogatio… Kuće, stanovi, zemljišta, firme… o kojima novinarima zabranjuje da pišu svakako nisu kupljeni od plata u upropaštenim preduzećima i od funkcionerskih primanja.
Ajnadžić – grobar javnih firmi
Lista aferima ovog pouzdanog operativca SDA za izvlačenje budžetskih sredstava je pogolema pa se ovdje podsjećamo samo najatraktivnijih, dok ćemo vjerovatno svjedočiti i mnogim drugim, kada uskoro institucije za provođenje zakona konačno pročešljaju papire u firmama koje je strovalio ili je „budžetirao“ prema svom nahođenju.
GRAS je godinama na koljenima, a svoj udio u tome dao je i Ajnadžić kroz čitav mandat kao predsjednik Nadzornog odbora JKJP GRAS (2006. -2008.). Sjetimo se, za taj period karakteristično je da su revizori poslovanja otkrili da na lagerima ove firme ima rezervnih dijelova u vrijednosti od 18 miliona KM, ali je većina bila – neupotrebljiva. To bi značilo da su dijelovi kupovani samo da se napravi posao, napušu cijene i kroz taj tender zavrne nekoliko miliona nestalih bez traga. (Ista metodologija korištena je i u „aferi respiratori“ – kupljena neupotrebljiva roba, nestalo 10,5 miliona KM, a sad znamo da je stvarna cijena višestruko manja.) GRAS je okean kriminala stranačkih kadrova, a jedan od njih je upravo aktuelni kandidat za načelnika općine Centar.
Sjetimo je i njegovog mandata generalnog direktora u ZOI ‘84. Tada je počela propast ovog preduzeća koje bi po logici poslovanja trebalo biti uspješno. Ali, ne ako je stranački menadžment pretvori u „kravu muzaru“ za crne fondove stranke. Ajnadžić je započeo propast ZOI-ja, a tužni krah objavio je Bakir Izetbegović legendarnom izjavom da „nije problem ako se gore zakolje neko tele, ili se ne plaća porez i ne izdaju računi…“ Agonija ZOI-ja ‘84 još nije gotova.
Mandat Nedžada Ajnadžića kao ministra za boračka pitanja KS (2011. – 2012.) ostat će upamćen po procesu potpune „esdeaizacije“ kantonalnih institucija. Naime, u vrlo bahatom maniru Ajnadžić je ostvarivanje prava boračkih i šehidskih porodica uslovljavao stranačkom pripadnošću i lojalnošću SDA.
„Jesi li naš ?“ često bi pitao Ajnadžić ako bi obični smrtnici aplicirali za pozajmicu, stipendiju, kredit, materijal za gradnju… Tako je SDA uzurpirala državu i stvorila paradigmu – ako nisi SDA ne traži ni posla, ni prava, ni para, ni cementa, ni… ništa.
Kad general najaše na budžet…
Nakon što se dokazao kao poslušan i efikasan vojnik (i) SDA (mada je u odnosu KOS-a i SDA diskutabilno ko koga tu sluša i kontrolira…), Nedžad Ajnadžić je avanzovao u kandidata SDA za načelnika Centra. Neubjedljivi i bezidejni protukandidati te izborna mašinerija Stranke donijeli su mu prvi mandat načelnika općine Centar 2016. godine. Šta više, prethodni načelnik Dževad Bećirević (nekad SDP, pa DF, a sada SDA?), kako se ispostavilo, pripremao je tada teren za Ajnadžića, a ne za hudog stranačkog kolegu Igora Kamočija (nekad SDP, sada SD). Bećirević je tada od Ajnadžića nagrađen savjetničkim mjestom. Pošteno. SDA je svakakva, ali ipak nagradi neke bitne kolaboracioniste.
Više od svega ranije, upravo ovaj mandat Nedžada Ajnadžića u Centru (2016. – 2020.) trebao bi biti u fokusu istražitelja iz institucija za provođenje zakona. Kako je rečeno, spisak aferima je podgačak i ne sasvim razotkriven pa ćemo akcentirati samo karakteristične. Nedžad Ajnadžić je pod istragom Ureda za borbu protiv korupcije KS od juna ove godine zbog prijave da je Općina Centar pokrenula i provela više javnih nabavki suprotno odredbama Zakona o javnim nabavkama. Poseban akcenat u prijavi je stavljen na ugovore koje je Općina sklopila sa kompanijom Prointer ITSS iz Sarajeva. Radi se o ugovoru o održavanju servisne i mrežne opreme iz marta mjeseca, a koji je težak samo 5.880 KM. Ovdje nije bitna cifra, nego metod – navedena vrijednost za samo 20 KM ispod zakonskog limita za sklapanje ugovora direktnim sporazumom tj. bez obaveze za tendersku proceduru. Takvih ugovora u Općini Centar ima veći broj čime se ovaj neveliki iznos umnogostručava. Ajnadžićev problem mogla bi postati i činjenica da se tom prijavom sada bavi i Eric Larson, specijalni savjetnik Ambasade SAD za korupciju.
Nadalje, Ajnadžić je najahao na budžet i kao vlasnik firme „Ajnex“. Naime, koristeći pogodnosti što se iz budžeta daju malim firmama za “održivost nivoa zaposlenosti” tokom pandemije Ajnadžić je, kao vlasnik „Ajnexa“, dobio od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH – 23.000 KM, a zatim od Vlade KS – 17.000 KM za plate zaposlenima u njegovoj privatnoj firmi. Ovakvih tranši bilo je još nekoliko.
Za svoju drugu firmu – vrtić „Osmijeh“ (čiji osnivač je „Ajnex“!) Ajnadžić je od Kantona Sarajevo ubrao oko 8.000 KM, opet za plate svojih uposlenika. Reklo bi se, pa nisu to neke pare. Da, ali je ovdje opet bitan model ponašanja – grabljenje iz državne kase i presipanje u vlastiti džep i stranačku seharu. A kad se taj model uvježba na malim ciframa, idu pravi poslovi.
Dakle, tokom svog mandata pa do polovine 2020. godine Nedžad Ajnadžić je po raznim osnovama (poticaji, projekti) za svoju firmu „Ajnex“ iz budžeta Kantona i FBiH izvukao oko 200.000 KM ! E, to su već značajne cifre, mada bi se primjeri našli i za milionske iznose. No, to će već uskoro raditi ovlaštena lica.
Otpis dugova stranačkim kolegama
Štetu budžetu tj. harčenje novca građana Nedžad Ajnadžić često radi i – otpisivanjem dugova povlaštenim dužnicima. Npr. prvoborac u odbrani grada Dževad Topić Topa postao je vijećnik u Centru, a pri tome je ugostitelj koji godinama Općini Centar nije plaćao kiriju za korištenje poslovnog prostora pa je dug narastao na – 250.000 KM. Topa je inače bio opozicija prema SDA, ali kad je Ajnadžić postao načelnik Topa je počeo spremno dizati ruku za sve Ajnadžićeve odluke pa mu je Nećko ishodio i odluku o otpisu duga. (Podignuta) ruka (korumpiranu) ruku mije. Tako je Ajnadžić (sa još dvoje kupljenih „nezavisnih“ vijećnika) osigurao podršku u općinskom vijeću za nove marifetluke.
Zatim je došao na red pravi veliki dužnik– AMKO komerc koji je dugovao Općini Centar 852.000 KM. Pazite dobro, odlukom Općinskog vijeća Centar „…odobrava se otpis duga po osnovu postojećih zateznih kamata AMKO – Komerc d.o.o. Sarajevo u iznosu od 852 hiljade maraka za korištenje poslovnih prostorija u ulici Maršala Tita 54, obračunatih u skladu sa Pravomoćnom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 18. januara 2017. godine“, piše u odluci Općinskog vijeća iz jula mjeseca. No, to nije i jedini dug firme AMKO, bliske SDA, koji postoji prema budžetu Centra.
Kako su već istražili pojedini mediji, AMKO je dužan Općini Centar još 1,1 milion KM za kirije u prostorima gdje se nalaze marketi. AMKO, međutim, nastavlja nesmetano raditi ostvarujući zavidan promet i profit. Stranačka hobotnica (SDA – načelnik Ajnadžić – AMKO) u ovom kriminalnom procesu bezočno potkrada građane kojima nije teško pretpostaviti gdje odlaze „otpisani“ dugovi stranačkih tajkuna.
Prekrajanje planova po volji Izetbegovića
Istraživački tim TBT-a došao je i do podatka da je administracija načelnika Ajnadžića među svim gradskim općinama izvršila najviše izmjena regulacionih planova kako bi pogodovala raznim investitorima iz kriminalnog građevinskog lobija, ali i povlaštenim pojedincima. Nedavni primjer ilustrira kako se i tim prekrajanjem Centra po volji pojedinaca ponovo harči narodni novac.
Ljetos je u korist uticajne obitelji Izetbegović Općinsko vijeće Centra (navodno) izglasalo izmjenu plana kako bi se na stan Jasmine Izetbegović u zgradi nedaleko od Medicinskog fakulteta (adresa poznata redakciji) mogla nadograditi penthaus etaža. Izmjenu regulacionog plana radi ovakvog skorojevićkog izvoljevanja po zakonu bi trebala platiti vlasnica stana J.I. ili investitor zgrade. No, Ajnadžić tu uskače pa izdjestvuje da izmjenu plati Općina Centar i tu se on ponovo razbacuje parama građana iz budžeta – izmjena regulacionog plana košta 150.000 – 300.000 KM ! Građani, halalite ako možete, ali zašto bi ? Niko od vijećnika u Centru, kod kojih smo se raspitivali, uopće se ne sjeća da je odluka o ovom marifetluku bila na raspravi i glasanju! A na naš zvanični upit uopće nije odgovoreno. Ovo je samo jedan primjer, a rekosmo Nedžad Ajnadžić je sarajevski načelnik koji je najčešće posezao za prekrajanjem grada po volji stranačkih tajkuna. Sada treba pratiti šta će se događati sa parkom „Hastahana“ tj. kakvi će papiri isplivati kada vlast preuzme novi načelnik Centra, što je izvjesno.
Nakaradni sistem vrijednosti SDA
Dakle, popis aferima je beskrajan. Zato izgleda neobično da Nedžad Ajnadžić ne reagira na razotkrivanje njegovog kriminala, ali nastoji „ispeglati“ bizarne podatke iz biografije. Svi znamo da je bio oficir KOS-a. Zašto onda u javnoj biografiji insistira da je „od 1991. godine bio član SDA, pa član Patriotske lige BiH, pa prvoborac u odbrani BiH“ kad je to sasvim netačno i nelogično? Jer, kao KOS-ovac iz JNA nikako nije mogao biti član SDA već 1991. godine. PL BiH mogao je jedino službeno obrađivati i koordinirati ubačene agente KOS-a u PL-u. Također, nije mogao od početka braniti RBiH, ako ju je na samom početku napadao sa položaja JNA, prijetio spaljivanjem Sarajeva i onda navodno bio zarobljen pa nakon par mjeseci razmijenjen pod sumnjivim okolnostima.
Sa današnjeg aspekta i ta „razmjena“ više izgleda kao uvaljivanje „trojanskog konja“ u redove branilaca, kao i u slučaju mnogih KOS-ovaca koji danas upravljaju strategijom SDA (Muslimović, Mujezinović…) koja je sve samo ne probosanska. Pogledamo li štetu koju je načinio Ajnadžić & co. to o „trojanskim konjima“ se nameće kao logičan zaključak.
U nakaradnom sistemu što ga je promovirala i nametnula SDA, KOS-ovci Ajnadžić, Muslimović, Mujezinović… i njima slični postaju pozitivci, a časni pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, kao npr. protukandidat u Centru Srđan Mandić (ili prije njega Igor Stojanović) odjednom se pokušavaju pretvoriti u „četnike“ ili „podvale“ narodu. Na Izetbegovićev mig čopori stranačkih botova pokušali su izvrnuti stvari. Eto, ovi su kao „podvala“, a KOS-ovci su patriote. Tobejarabi.
Razumljivo, SDA je svjesna da gubi vlast te da je narod konačno „progledao“ i shvatio ko je doveo državu i narod u blato iz kojeg valjda ima izlaza. Baš zato njihov strah je golem uoči trenutka kada će poniženi i osiromašeni puk poželjeti da kazni svoje dušmane. I to ne samo skidanjem sa vlasti na izborima…
(TBT – Istraživački tim)