Iako se režim nastoji dodvoriti vrlo siromašnim glasačima, kampanja SDA je kao i uvijek neumjereno agresivna, primitivno rastrošna i skupa i opet popraćena uvredljivim paketima hedija (malo riže, zejtina, hurmi…). Obećanja prevejanih stranačkih načelničkih varalica pokazala su se po ko zna koji put kao notorne laži, a njihov učinak na čelu sarajevskih općina kao prevare tako da će biti vrlo zanimljivo vidjeti epilog lokalnih izbora 15. novembra. Naravno, ako ne bude izborne krađe u režiji SDA.
Velika je uznemirenost u izbornim štabovima SDA jer ovaj puta protiv svojih načelnika imaju ujedinjene protivnike iz stranaka „četvorke“, a perjanice u Sarajevu su već debelo kompromitirani kadrovi: Nedžad Ajnadžić (Centar), Nedžad Koldžo (Novo Sarajevo), gotovo odmetnuti, ali dosijeima opterećeni Semir Efendić (Novi grad) i prototip anti-kandidata za bilo koju funkciju Fikret Prevljak, „beg“ i „general“ (Ilidža), dokazano kompetentan samo u natezanju „tuta-mute“ i gorštačkom drobljenju ruku prilikom rukovanja.
Liste njihovih moralnih aferima i protuzakonitih djela formirane su u godinama raznih funkcija i mandata tokom kojih ih je od krivičnog gonjenja spasila samo činjenica da je SDA, prije nego je svoju kriminalnu mašineriju stavila u pogon, temeljito poklopila „institucije za provođenje zakona“ (MUP, tužilastva, sudove, inspekcije) pa su se imenovani mogli slobodno razjasniti. Svaki od njih je posebna priča.
Koldžo – najbogatiji načelnik općine u Evropi
Da funkcioneri iz redova SDA imaju nekakav „imunitet“ od krivičnog gonjenja najbolji je primjer Nedžad Koldžo. On je općinski načelnik najčešće prozivani za korupciju na šta se Koldžo po pravilu beskrupulozno nije osvrtao, ali nije ni odustajao od „projekata“ koji su najmanje bili javni interes građana i zakonito trošenje njihovog novca. Evo samo nekoliko primjera…
Nedžad Koldžo je, prema Istinomjeru, građanima Novog Sarajeva u tekućem mandat ispunio najmanje od obećanih projekata od svih sarajevskih načelnika. Osim toga, većina projekata završila je kao fijasko. Na primjer, pothodnik ispod kružnog toka u Hrasnom brdu nikad nije stavljen u funkciju kako treba. Naime, načelnika je zanimalo da se u procesu javnih nabavki potroši 8.118.026,13 EUR na ovaj projekat (o popratnim „ugradnjama“ zasad nemamo precizne cifre), ali ne i da pothodnik kasnije bude održavan i u funkciji. I inače, manir načelnika Novog Sarajeva je da se investicija prati do isplate budžetskog novca investitoru i rastaljivanja, a kasnija funkcionalnost mu je sporedna.
Dakle, javni interes građana je sporedan, a javna je tajna da su sarajevski načelnici iz SDA, ali i kantonalni nivo vlasti (iz SDA) spremni na sve kako bi pogodovali građevinskom lobiju tj. mafiji i ugradili se u milionske investicije. Ne mareći za urbanističke, zdravstvene i estetske posljedice po grad i stanovništvo, pri tome su spremni na sve uključujući i izmjene regulacionih i urbanističkih planova kako odgovara građevinskim lobijima. Temeljni razlog za zanemarivanje interesa građana je učešće u milionskim investicijama.
Za načelnika Novog Sarajeva odavno se priča da je „najbogatiji načelnik općine u Evropi“. Kada je CIN pokušao istražiti imovinu Nedžada Koldže, odbio je saradnju rekavši da „iz principa ne govori o privatnim stvarima!“
Građevinska mafija kroji zakone
Klasični primjer ekstremno bezobraznog zanemarivanja interesa grada i građana je omogućavanje projekta „Sarajevo Tower“ – podizanje mega-objekta kod sarajevske Hitne pomoći. Od aktuelnog ministra prostornog uređenja KS Faruka Kapidžića prije nekoliko dana mogli smo čuti da su „…građevinski lobiji i mafija u stanju promijeniti zakone, uticati na urbanističke planove, izganjati dozvole kako bi izgurali milionske građevinske projekte !“ A opet, taj objekat još nije useljen (kao ni Bosmal) i ko zna kad će biti.
FOTO: Koldžo, Izetbegović (Općina Novo Sarajevo)
Interesantno je da smo upravo spregom tih lobija i načelnika (naravno i raznih službi) iz SDA u četiri općine, od Centra do Ilidže dobili nekoliko nakaradnih naselja koja će, kao brane protoka zraka kroz koridore duž Sarajeva, tek postati ekološki problem grada. SDA-načelnici i građevinska mafija, naravno, ne mare za to.
Što se tiče Nedžada Koldže, budžet Novog Sarajeva od 33.100.000 KM sasvim je solidna baza za štancanje tendera na kojima je bitno postići dogovor sa omiljenim izvođačem. Niz je primjera kako se na takvim poslovima „zavrću“ stotine hiljada maraka. Medijski istraživači već su objavljivali podatke o spornom „renoviranju“ dijela šetališta na lijevoj obali Miljacke (od mosta Ars Aevi pa 1200 metara nizvodno uz rijeku). To je bio zajednički je projekt Kantona Sarajevo i Općine Novo Sarajevo započet još 2018. ugovorom između tadašnjeg ministra prostornog uređenja KS Čedomira Lukića (SDA) i načelnika opštine Novo Sarajevo Nedžada Koldže (SDA).
Bilo je planirano da projekat košta 880.000 KM te da se uradi pješačka staza širine 3,30 metara od kamenih ploča. Tender j dobila firma AME d.o.o. iz Breza, inače omiljeni SDA izvođač. Međutim, radovi su kasnili, šetnica je sužena. Utvrđeno je da se pri radovima kralo i na tucaniku, izolaciji, cementu, ali je cijena radova ipak porasla na 880.000 KM. Samo na ovom poslu je zbog nepoštivanja tenderske dokumentacije i ugovornih obaveza tj. kroz razne malverzacije pronevjereno blizu 200.000 KM budžetskog, javnog novca građana.
Neki sagovornici istraživačkog tima TBT-a objasnili su da se radovi namjerno fušere, prave se ciljane greške koje skraćuju trajnost urađenog posla, kako bi nakon godinu-dvije isti izvršioci mogli pokrenuti novi tender radi nove krađe novca iz budžeta.
Modus operandi za krađu budžeta
Ovo je samo jedan primjer koji oslikava „modus operandi“ presipanja budžetskih novaca na račune privatnih firmi, a sve u čvrstoj saradnji načelnika i predstavnika građevinskog lobija kojem se štimaju poslovi.
Naravno, usluge štimanja tendera ili odobravanja posebno atraktivnih lokacija za gradnju ima svoju cijenu. Npr. prije par godina velika se borba vodila oko lokacije kod hotela „Bristol“, gdje je prvo trebalo srušiti nekoliko starih zgrada kako bi se nešto novo gradilo. U tu svrhu je izmijenjen i regulacioni plan, što načelniku Koldži uglavnom nije bio problem zahvaljujući odgovarajućoj stranačkoj većini u općinskom vijeću.
Prvobitno Prvobitno je tu navodno trebala da se gradi britanska ambasada, ali su Englezi zatim odustali. Bilo im skupo! Onda je u igru ušla turska Zirat Banka i kako znamo pored „Bristola“ banka je i podignuta. GP Butmir se tada upinjao da uđe u posao kao građevinska firma koja će to graditi, ali i pored sjajnih poslovnih referenci u svijetu građevine načelnički blagoslov na tenderu nisu mogli dobiti, dok nisu odriješili kesu. Tačnije, kofer s gotovinom…!
Izmjene regulacionih planova jedan je od načina pogodovanja građevinskom lobiju, tj. prvi i najvažniji korak. Koliko se nije marilo za interese građana pokazao je nedavni pokušaj Koldže da i u gradskim organima progura projekat izgradnje nekoliko višespratnica na području Pofalića, na zelenom pojasu u blizini zgrade „Energoinvesta“. Saznajemo da je prvobitno bila planirana zgrada od 40 spratova, ali su zbog negodovanja stanovništva kroz javnu raspravu gabariti objekata ipak smanjeni. I tu je dominantno bilo ignoriranje ekoloških efekata ovakve gradnje, tj. činjenice da bi došlo do potpunog sprječavanja strujanja zraka kroz grad. Sve za profit.
Nadalje, na prostoru srušenog „Strojorada“ kompanija Bingo bi trebao graditi poslovno-stambeni objekat, ali je kako saznajemo „papirologija zapela na procentu.“ Javna je tajna da u administracijama kojima rukovode SDA načelnici i uhljebljena administracija nema ništa džabe ni jeftino. Pa tako ni za projekte Binga čiji je menadžment, kako saznaje TBT, odlučio da „…ništa neće graditi dok god je Koldžo načelnik u Novom Sarajevu!“
Pametnom je i išaret dovoljan…
Dosta je korupcije!
Ovih nekoliko crtica o poslovnom, političkom i moralnom profilu SDA kadrova na čelu lokalnih administracija vjerovatno za javnost nisu nikakva novost. Korupcija – to je njihov image. Međutim, očigledno se došlo do tačke preko koje se više niti može, niti ima smisla, niti građani žele. Posebno sada, kada nekoliko dana prije izbora, postaje jasno da postoji alternativa.
Ne treba biti naivan i vjerovati da će SDA tek tako prepustiti općinske čelne pozicije poštenijoj, sposobnijoj i odgovornijoj političkoj alternativi. No, njihova nervoza pred izbornu utakmicu sa protukandidatima, čiji dominantni narativ – dosta je korupcije! – građani prepoznaju kao jedini izlaz iz blata u koje nas je bacio ovaj režim, zapravo pokazuje da je režim svjestan svoje političke i moralne neodrživosti. U čitavoj priči Koldžo je samo simbol stanja, ali i konkretna osoba, za kakve ne treba glasati.
(TBT – Istraživački tim)
