REPORTAŽA
Za više od 600 godina raste broj
Baltičkih muslimana u Litvaniji, uprkos vjerskim sukobima u srednjem vijeku
kada su nomadi Moors (Mauri prešli iz Španije)
FOTO: (public)
To je možda posljednje mjesto na kojem
biste očekivali da vidite džamiju, međutim, muslimani su živjeli među šumama i
jezerima Litvanije više od 600 godina – pokazujući toleranciju za vladavine u
srednjem vijeku, i pored vjerskog razdora koji je pretekao drugim dijelovima Evrope.
Na prvi pogled, na trgu, drvena zgrada
izgleda kao hiljade već viđenih zgrada u selima širom Baltika. Uredna građa
letvice, prozori drveno uokvireni, s limenim krovom.
Međutim, na vrhuncu krova, umjesto
tačke stoji mala staklena kupola, pokrivena kupolom u obliku luka, gomolja. Na
vrhu se nalazi mali polumjesec – simbol i odraz većine evropskih džamija.
Džamija je udaljena 20 minuta vožnje
jugozapadno od litvanskog glavnog grada Vilnius.
Postoji znamenitost u vezi imena ovog
sela ”Keturiasdesimt Totoriu”, što znači Četrdeset Tatara, a legenda kaže da
je ovo broj Tatar porodica koje su se naselile ovdje prije više od 600 godina,
na poziv litvanskog velikog vojvode, Vytautasa.
Veliki Vojvoda, sa svojim dubokim
paganskim korijenima , suočen je sa stalnom prijetnjom od svojih agresivnih
kršćanskih susjeda na zapadu, Teutonaca.
Kao rezultat toga 1398. godine, pri
povratku iz vojne kampanje u blizini Crnog mora, Vytautas poveo je sa sobom
veliki broj muslimanskih krimskih Tatara i male grupe Karaite Jevreja da
pomognu braniti litvanski teritorij.
12 godina kasnije Teutonski vitezovi
pošli su u rat s Poljskom i Litvanijom, i Tatari i Karaiti borili su se uz
vojvodu Vytautas u bici kod Grinvalda (između Varšava i Gdanjska ) u kojem su
krstaši poraženi.
Kao nagradu za njihovu podršku,
Vytautas je dao muslimanima zemlju i potpunu vjersku slobodu – i to je bilo u
vrijeme kada su i Sefardski židovi i najstarija muslimanska zajednica u Evropi
Moors mauri, bili protjerani iz Španije.
Danas oko 120 ljudi koji žive u selu
Keturiasdesimt Totoriu su Tatari, a mnogi su tvrdili da su direktni potomci
osnivanja Krimljana.
Najstariji prepoznatljivi mezar na
mezarju (groblju) ove džamije pripada dotičnom “Allahberdi”, koji je
pokopan ovdje oko 1621. godine.
Tatarska populacija u Litvaniji i dalje
raste i širi se prema jugu i zapadu. Nekada su bile desetine, možda stotine
Tatar džamija u u selima između Vilnius,
u bjeloruskom glavnom gradu Minsk, i posljskom gradu Bialystok.
Tatarski jezik je bio prvi koji je
polako nestajao, u ranom dijelu 18. stoljeća.
“Ipak, bez obzira na to, oni
nikada nisu izgubili svoju vjeru u Islam, iako nemaju naučno i školsko znanje o
vjeri.”
Ono malo što je ostalo islamskog
znanja, uzelo je maha u 20. stoljeću.
“Sovjetski period je bio najgori.
Sve vjerske vođe i ljudi bilo kojeg opšteg znanja su bili ubijeni ili poslani u
izgnanstvo u najudaljenije krajeve Sibira. Knjige i arhive su bili spaljeni.
Džamije su zatvorene i uništene. Zajednice su bile zatvorene. Islam je bio
zabranjen “, govori još jedan potomak Krimljana,glavni muftija Litvanije,
Ramadan Yaqoob.
Yaqoob je odrastao ne znajući gotovo
ništa o Islamu, i tek nakon pada Sovjetskog Saveza, kada su muslimanski učenici
počeli da pristižu u zemlju, bio je primjereno izložen Islamu .
Osjetio je neposrednu vezu sa njima, i
mogao je uz njihovu pomoć da studira u Libanu i Libiji. Multikulturalna
atmosfera Libanona bila je savršeno mjesto za obuku u vodi evropske muslimanske
zajednice, kaže on.
Uprkos oživljavanju interesa za
religiju među nekim mladim Tatarima, džamije ostataju zatvorene za pet dnevnih
namaza. Čak i u Keturiasdesimt Totoriu, gdje je muslimanski trećina
stanovništva, džamija se otvara samo za posebne vjerske prilike.
Pored sedam preživjelih baltičkih
Tatar džamija, postoji još jedna, hiljade kilometara udaljena na zapadu – u
ulici 104 Powers Street u Brooklynu, New Yorku – koji neodoljivo podseća na onu
u Keturiasdesimt Totoriu.
Džamija u Brooklynu, koja je otvorena
1927. godine, vjeruje se da je najstarija u New Yorku – i više se ne otvara
svakodnevno za molitve. Ali, od presudnog je značaja samo postojanje za
identitet malene Tatar zajednice, baš kao i sedam Tatar džamija u Litvaniji,
Bjelorusija i Poljskoj.
“Nismo dozvolili našim džamijama
da padnu tokom Sovjetskog vremena, naše džamije su korištene u tajnosti,”
prisjeća se Fatima u Keturiasdesimt Totoriu.
“Džamije su sve što nam je ostalo.”
(The Bosnia Times; Prijevod: Emina A.)