Četrdesetogodišnji liječnik iz Libanona, koji je u Njemačku došao 2002. godine, rekao je kako se odbija rukovati sa ženama iz vjerskih razloga – i to u trenutku kada mu je trebalo biti uručena povelja o primitku u njemačku knjigu državljana.
Upravni sud u Baden-Württembergu (VGH) presudio je da je netko tko odbija rukovanje zbog „fundamentalističke koncepcije kulture i vrijednosti” jer žene vidi kao „opasnost seksualnog iskušenja” – time odbio „integraciju u njemačke životne okolnosti”.
Obećanje supruzi
Libanonac je studirao medicinu u Njemačkoj i sada radi kao viši liječnik u jednoj klinici. Za njemačko državljanstvo je podnio zahtjev 2012. i potpisao deklaraciju o lojalnosti njemačkom ustavu i protiv ekstremizma. Obavezni test općeg znanja o Njemačkoj položio je s najboljim mogućim rezultatom.
Ipak, nije dobio državljanstvo jer se još 2015. odbio rukovati sa službenicom prilikom predaje potvrde o njemačkom državljanstvu. Službenica mu zbog toga nije htjela uručiti potvrdu i odbila je njegov zahtjev za državljanstvo.
Libanonac je tvrdio da je svojoj supruzi (sirijskog porijekla) obećao da se neće rukovati s drugom ženom.
Žalio se sudu, ali je izgubio: prvo pred Upravnim sudom u Stuttgartu, a sada i na najvišem Upravnom sudu Savezne pokrajine Baden Württemberg. Ovaj potonji sud u subotu priopćio kako se Libanonac sada može žaliti Saveznom upravnom sudu – zbog temeljnog značaja slučaja.
Rukovanje je „duboko ukorijenjeno” u njemačkoj kulturi
Upravni sud savezne pokrajine Baden Württemberg (VGH) je rukovanje opisao kao uobičajeni neverbalni ritual pozdravljanja i opraštanja, koji ne ovisi od spola uključenih strana, dodajući da se ovdje to tako radi već stoljećima.
Sudac je utvrdio da rukovanje ima i pravno značenje, jer simbolizira zaključenje ugovora. Rukovanje je „duboko ukorijenjeno u društveni, kulturni i pravni život, i oblikuje način na koji mi živimo zajedno”, rekao je sudac.
Sud je ustvrdio da svatko tko se odbije rukovati iz specifično rodnih razloga – krši jednakost spolova utvrđenu njemačkim Ustavom. Pored toga, odbijanje rukovanja u ovom konkretnom slučaju značilo je prihvaćanje „salafističke perspektive” društvenih odnosa između muškaraca i žena.
Sud je zaključio da na presudu nema utjecaja ni to što je Libanonac sada izjavio da se neće rukovati ni s muškarcima. On je tvrdio da je time htio pokazati da je za ravnopravnost muškaraca i žena, ali sud je utvrdio da se radi o taktičkom potezu.
Ova presuda o rukovanju donijeta je usprkos tomu što zdravstvene vlasti trenutno upozoravaju da se trenutno ne rukuje zbog pandemije koronavirusa. Sudac je rekao da je uvjeren da će običaj rukovanja preživjeti pandemiju.
Kako je Libanonac prošao kroz studij medicine u Njemačkoj i dogurao do pozicije višeg liječnika u jednoj klinici i da se pritom njegovi svjetonazori nisu pokazali kao prepreka, nije poznato.
(TBT, DW)
