KULTURA
CIA je objavila ilegalno rusko izdanje ‘Doktora Živaga’, a
agenti su ga dijelili gdje god su stigli. CIA je odigrala ključnu ulogu u
dodjeli Nobelove nagrade Pasternaku 1958.
FOTO: Pasternak (Gettyimages)
Zna se, dakako, da hladni rat nije bio običan već specijalni
rat, no tek se s vremenom otkrilo da je hladni rat zapravo bio i kulturni rat i
da je CIA protiv komunističkih zemalja vodila pravu tajnu intelektualnu bitku.
CIA je iz svojih – uglavnom tajnih – izvora izdašno finansirala
mnoštvo paravanskih institucija od kojih su najpoznatiji bili Komitet za
slobodnu Evropu, Radio Slobodna Evropa, Radio Evropa i Free Evropa Press. Manje
je poznato da je CIA imala i vlastitu izdavačku kuću – Bedford Publishing Co. –
i da je štampala mnoštvo vlastitog propagandnog, ali i ne samo propagandnog
materijala. CIA je zaista neshvatljivim visokim ciframa finansirala zaklade,
koncerte, izložbe, naučna istraživanja – sve u fanatičnoj borbi protiv
komunizma. CIA je rado angažovala razočarane ljevičare koje je ubrzanim
tretmanom preobraćala u antikomuniste, a organizirani antikomunizam bio je
pravi pravcati biznis i mnogi su disidenti lijepo živjeli od CIA-ine sise.
Moćno oružje
U predgovoru knjige “Afera Živago” Peter Finn i Petra
Couvée pišu kako je CIA od početka hladnog rata u SSSR i istočnu Evropu
rasparčala više od deset miliona knjiga i časopisa i da je knjiga tada bila
tretirana kao moćno borbeno oružje: knjige je CIA krijumčarila na Istok
brodovima i željeznicom, darovala sovjetskim turistima, dužnosnicima i
studentima na proputovanju – i taj intelektualni rat potrajao je sve do kraja
1991.
Operacija Živago, po autorima ove knjige, poseban je slučaj
jer se radilo o prvom pokušaju da se jedan nov – i to vrijedan naslov –
pretvori u oružje u političkom ratu. Operaciju Živago nadzirala je vrhuška
CIA-e na čelu sa Allenom Dullesom. Oni su naprosto odlučili iskoristiti
bezrazložnu bezobzirnost sovjetske vlasti prema Pasternaku – “To je bio zlatni
rudnik koji je trebalo iskoristiti”, zapisao je kasnije Dulles i CIA je dakle
spretno iskoristila idiotsku paranoju sovjetskog birokratskog režima. Roman
uopće nije bio antisovjetski, što je shvatio čak i Hruščov kad je
mnogo godina kasnije pročitao roman. Pasternak je rukopis poslao talijanskom izdavaču
Feltrinelliju tek kad je izgubio svaku nadu da bi roman mogao u Rusiji biti
objavljen.
Ilegalno rusko izdanje
Talijanski je prijevod objavljen 1957., no oprezni Pasternak nikako
nije želio da rusko izdanje izađe prvo u Americi, niti je želio da roman finansira
američka vlada, a svakako je želio izbjeći dodir s ruskim emigrantskim
klanovima. Poveselio se kad je saznao da će rusko izdanje objaviti nezavisni
holandski izdavač, no tada se već u priču upetljala CIA i u dogovoru s holandskom
tajnom službom objavila ilegalno rusko izdanja koje je dijelila u Vatikanskom
paviljonu na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. na kojoj je SSSR bio jedan od
glavnih izlagača i koju je posjetilo hiljade sovjetskih građana.
Kasnije je CIA dotiskala devet hiljada primjeraka
minijaturnog izdanja koje su agenti dijelili gdje god su stigli. Pasternaku se
1958. nebo srušilo na glavu i u SSSR-u je doživio strahovit javni linč, no
slomila ga je zapravo spoznaja da je “Doktor Živago” postao hladnoratovsko
propagandno oružje. No to nije kraj priče: CIA je odigrala ključnu ulogu u
dodjeli Nobelove nagrade Pasternaku 1958. Pasternak je naslućivao da bi mu
Nobel mogao još samo zakomplikovati život i Švedskoj akademiji je slao apel da
odgode dodjelu nagrade za barem godinu dana, no ni CIA ni Švedska akademija
nisu imali sluha za njegove molbe, a linč koji je nastao nakon Nobela naprosto
se nije dao izdržati i Pasternak se ubrzo razbolio i umro.
Temeljito istraženo
“Afera Živago” je intrigantno štivo, temeljito istraženo, s
mnoštvom zanimljivih podataka o Pasternakovom privatnom i književnom životu,
ali i divljoj sovjetskoj književnoj sceni koju krase bjesomučni međusobni
progoni, cinkarenje, izdaje, laži i licemjerje. Malo je smiješno, doduše, što
CIA u “Aferi Živago” ispada gotovo klubom ljubitelja lijepe književnosti čiji
članovi obožavaju Joycea, Dostojevskog, Hemingwaya, Tolstoja i Nabokova i
još se srčano bore za demokratske vrijednosti. Sumnjičavom čitaocu pak
preporučujemo knjigu Francis Stonor Saunders “The Cultural Cold World
– The CIA and the World of Arts and Letters” gdje je slika CIA-e potpuno
drukčija. Sam Pasternak naposljetku ipak nije požalio što je za života objavio
“Doktora Živaga”. Taj ga je roman pretvorio u bogataša, no to bogatstvo on nije
vidio niti je doživio da u njemu barem malo uživa.
(The Bosnia Times, Jutarnji list)
