ANALITIKA
Izborna kampanja će doseći svoj vrhnuac u vrijeme kada će se SAD morati suočiti sa najgorim problemima. Šta uraditi po pitanju Južnog kineskog mora? Da li će se zauvijek održati ruska aneksija nad Krimom? Kako da Amerika čvrsto odgovori ruskoj agresiji bez predviđanja dugoročnih planova kojim bi je približila Zapadu? Postoji li alternativa za slanje trupa na Bliski Istok?
Piše: Christopher R. Hill, thebosniatimes.ba
U političkom maratonu, poznatom i pod nazivom predsjednički izbori u Sjedinjenim Državama, vanjska politika koristi se kao glavni dokaz “žilavosti” kandidata.
Nasuprot tome, riješavanje domaćih problema se predstavlja u najsitnije detalje (ponekad iznošenjem prijedloga programa za koji se skoro sigurno zna da će biti zaboravljen u momentu pobjede). Fokusiranje kandidata na te većinski finansijske probleme može nam dati uvid u njihove ovosvjetske vještine. Stvar je u predstavljanju stavova kandidata o onome što najviše zabrinjava prosječne Amerikance, što znači da vanjska politika pada u drugi plan. Međutim, ove godini je vanjska politika epicentar svih diskusija. Problemi s kojima se suočavaju Sjedinjene Države – ratovi u Siriji i na Bliskom Istoku, ruski vojni poduhvati i pojava Kine kao ekonomskog partnera i strateškog protivnika – su naprosto previše bitni da bi ih se ignoriralo. A opet, dok sve ovo zahtijeva izvrsno provođenje politike i originalnu diplomatiju, oni se bave ubijeđivanjem glasača da će “biti zaštićeni”, kao da time daju neki koristan savjet kako da preživimo i napredujemo u današnjem svijetu.
Američka vanjska politika je dugo tradicionalno oscilirala između intervencije i izolacije. Danas su stvari mnogo složenije. Kako prijetnje Sjedinjenim Državama postaju ozbiljnije svakim terorističkim napadom, distanciranje i izolacija se pretvara u žestoke intervencije. Ali njihovo interveniranje je često unilateralno. Drugim riječima, unilateralizam je internacionalizam zagovornika izolacionizma.
Većina stvari koju čujemo od kandidata uklapaju se tačno u ovaj kalup. Transakcijski model razmišljanja u kojem se svaki problem mora riješiti brzo (i često uključujući ogromnu vojnu silu) pobija svaki drugi vid diplomatskog planiranja dugoročnih uspjeha vanjske politike. Na primjer, plan Ted Cruza da kompletno bombardira teritorije DEAŠ-a u Iraku i Siriji se zasniva na pukoj svjesnosti da tamo postoji neka štetočina koje se treba riješiti. DEAŠ zaista jeste štetočina – prijetnja za svačiju dobrobit, ali američkim glasačima neko od kandidata mora objasniti prvenstveno otkud te štetočine tamo i šta se može uraditi da se iste ne pojave na drugim mjestima. Prikaz znanja i mudrosti može uvjeriti glasače da kandidat ima način i plan koji uključuju nešto više od pukog liječenja simptoma.
Da li kandidat vjeruje da su savezi bitni za dobrobit Amerike? Sigurno da su bili od kraja Drugog svjetskog rata; ali na televizijskim debatama i tokom kampanja, kandidati slabo pokazuju da cijene ulogu institucionaliziranog sigurnosnog sistema (a još manje međunarodnog prava) u proteklih 70 godina.
Amerikanci sve više shvataju da je za riješavanja unutarnjih problema i izazova neophodan kompromis. Ali kada su u pitanju vanjski problemi i izazovi, onda se svaki kompromis u kojem Amerika ne dobiva ono što želi smatra slabošću u odbrani slobode i sigurnosti Amerikanaca. Donald Trump ovaj pristup dovodi do ekstremnih oblika. Njegovo obećanje da će Ameriku ponovo napraviti velikom nije istinito. Amerika je već velika i bila je tokom proteklog stoljeća. Izazov, koji Trumpov besmisleni slogan odbacuje, je održati Ameriku velikom i koordinirati složene međunarodne odnose na način da njeni prijatelji nikada ne posumnjaju u veličinu te države i njenu moć nad protivnicima.
Održiva vanjska politika nije uvijek onakva kakvu je svi žele i predsjednički kandidati su dužni da to razjasne glasačima. Uspješno državništvo zahtijeva donošenje dobrih odluka i osiguravanja da ta politika zaista donosi dobrobit državi. Na stranu sve kritike upućene Obami, on je ipak uspio da uvijek sagleda sve mogućnosti – rizike i prilike – koje nosi određena politika ili potezi.
Glasači moraju čuti više od ispraznih slogana da bi donijeli odluku u novembru 2016. godine.
Izborna kampanja će doseći svoj vrhnuac u vrijeme kada će se Sjedinjene Države morati suočiti sa najgorim problemima. Šta uraditi po pitanju Južnog kineskog mora? Da li će se zauvijek održati ruska aneksija nad Krimom? Kako da Amerika čvrsto odgovori ruskoj agresiji bez predviđanja dugoročnih planova kojim bi je približila Zapadu? Postoji li alternativa za slanje trupa na Bliski Istok?
Nije malo ovakvih pitanja koje narod Amerike uzima u obzir prilikom glasanja. Na kraju krajeva, da li će kandidati ovim problemima pristupiti sa ozbiljnošću koje oni zahtijevaju uveliko zavisi od samih kandidata.
(Autor je bivši pomčnik državnog sekretara SAD za istočnu Aziju)
(The Bosnia Times, Project Syndicate)
