TEME
29. decembar 1989. godine je bitan
datum za bugarske muslimane. Od te godine muslimani u Bugarskoj slave taj dan
kao Dan oslobođenja. Svi krivci od vrha komunističkog režima su osuđeni i dobili
su kazne za pokušaj „genocidne asimilacije 360.000 bugarskih Muslimana“.
FOTO: (AA)
Takozvani „Proces Preporoda“ bio je
pokušaj Bugarske komunističke partije za ostvarivanje prisilne asimilacije
muslimanskog stanovništva u Bugarskoj – Turaka, Bugarskih-mohamedanaca, Tatara
i Roma muslimanske vjeroispovjesti. Taj proces je započet još na početku 70-ih
godina prošlog stoljeća i nastavlja se sve do kraja 80-ih godina. Jedna od
prinudnih mjera je promjena imena – od arapsko-turskih na bugarska, druga takva
je zabrana korištenja maternjeg jezika, tradicionalnih religijiskih obreda i
običaja itd.
Proces
„Preporod“ u stvari je ograničenje temeljnih ljudskih prava sa strane države
određenom dijelu populacije kao što su pravo na samoopredjeljenje i slobodu
vjeroispovjesti. U suštini proces predstavlja ciljanu politiku asimilacije, a
njegovo zvanično opravdanje je da su bugarski Turci islamizirani Bugari, koji
su primili Islam i turskih imena za vrijeme Otomanske carevine. Ova tvrdnja
ukoliko bi bila antropološki tačna ne može da opravda nasilje koje je
sprevedeno nad bugarskim državljanima koji imaju muslimansku vjeroispovjest. Definitivno
je bila zabranjena i upotreba turskog jezika, a
tradicionalna muslimanska dženaza je zamijenjena sa socialističkom
sahranom.
Formalan
razlog za početak procesa je atentat koji je izvršen od „proturskih terorista“.
Bačene su dvije bombe na željezničkoj stanici u Plovdivu i aerodromu u Varni.
Na oba mjesta u toku dana je bila planirana posjeta tadašnjeg komunističkog
lidera Bugarske Todora Živkova. Kao rezultat bačenih bombi nastradala je jedna
žena, a 44 ljudi su ranjeni. Razpoznati su troje počinioca atentata koje su
naknadno suđeni i streljani u periodu 1988 – 1989. godine. Međutim teorija
zavjere još uvijek tvrdi da su počinioci bili službenici tadašnje Državne
sigurnosti koji su do dana današnjeg živi ali pod tuđim imenama. Naprosto
atentati su dali traženi razlog vlastima da pokrenu dugo planirani proces.
Od
samog početka muslimani u Bugarskoj su se čvrsto suprotstavili i to je u nekim
mjestima preraslo u otvorene proteste i pobune, nezamislive za ovo vrijeme.
Dane 25. i 26. decembra 1984. godine desile su se demonstracije u selima
Benkovski, Kajaloba, Gorski izvor, Mogiljane i drugim mjestima. Kao rezultat
sukoba sa milicijom nekoliko ljudi je smrtno stradalo. Armija je također
uključena u proces suzbijanja protesta, ali se oni i dalje nastavili. 17., 18.
i 19. januara 1985. godine sprovedene su pobune u selu Jablanovo, koje su
suzbijane korištenjem tenkova tadašnje Treće bugarske armije. Ubijeno je ukupno
osmero ljudi, uključujući i jednu bebu, na stotine je uhapšeno, a 517 ljudi je
poslano u kazneno-popravni logor „Belene“ (zloglasni zatvor u komunističkoj
Bugarskoj).
Već početkom 1985. godine suprotstavljanje
vlastima prima organizovanu formu i sadržaj. Dana 9. marta iste godine na
željezničkoj stanici Bunovo bačena je bomba u vagon za majke i djecu od strane terorista.
Smrtno je nastradalo troje djece i četiri žene, a teže je ranjeno 9 osoba. U
Varni je osnovana organizacija pod imenom „Turski nacionalno-oslobodilački
pokret u Bugarskoj“.
Drugi
talas suprotstavljanja se događa u periodu 1988 – 1989. godine. Tada se već i
etnički Bugari pridružuju protestima. Osnovano je i tzv. Nezavisno društvo za
ljudska prava – prva nevladina organizacija u socijalističkoj Bugarskoj.
Slijedi i osnivanje „Demokratske lige za zaštitu ljudskih prava“ sa
predsjednikom Mustafom Jumerom i „Društva za podršku – Beč 89“.
Zahtjevi
ovih organizacija dobijaju publicitet uglavnom kroz intervjue njihovih članova
za „Slobodnu Evropu“, DW i BBC.
Poslije
protesta između juna i augusta 1989. pokrenuta je kampanja za prisilno
preseljavanje na skoro 1/3 od muslimanskog stanovništva Bugarske. Ona je
obuhvatila oko 360.000 ljudi koji su bili primorani da se presele u Tursku
(njih oko 150-160.000 vraća se nazad poslije pada komunizma i demokratizacije
Bugarske nakon 10 novembra iste godine). Ovaj proces je cinično objašnjen od strane
komunističkih vlasti cinično kao „ekskurzija“. Ljudi koji su se selili imali su
na raspolaganju jako malo vremena da se spakuju i ponesu bar dio svojih stvari.
Mnogi od njih i do danas nastavljaju svoj život u Turskoj gdje su preseljeni, dok
je njihova preostala imovina nezakonito zauzeta od strane države.
29.
decembar 1989. godine je bitan datum za bugarske muslimane. Tog datuma su
objavljene i stavljene van zakona sve represivne mjere, a muslimanska imena su
vraćena. Od te godine muslimani u Bugarskoj slave taj dan kao Kurtuluš Bajram
ili Dan oslobođenja. Svi krivci od vrha komunističkog režima su osuđeni i dobili
su kazne za pokušaj „genocidne asimilacije 360.000 bugarskih Muslimana“.
(The Bosnia Times)